Godinama sam s mužem bila oslonac svojoj kćeri i njezinoj obitelji, ali osjećaj da smo postali sluge, a ne baka i djed, doveo nas je do odluke koja je promijenila sve. Naša pobuna izazvala je lavinu emocija, svađa i preispitivanja obiteljskih odnosa. Ovo je priča o granicama, ljubavi i boli kad roditelji moraju naučiti vlastitu djecu poštovanju.
Sve je počelo običnim vikendom kod bake u Sarajevu, ali suze mog najmlađeg sina, Ivana, promijenile su sve. Njegova tuga i očaj zbog odvajanja natjerali su me da preispitam vlastite odluke i koliko zapravo slušam potrebe svoje djece. Ova priča je o ljubavi, nesporazumima i onome što znači biti roditelj u svijetu gdje često zaboravljamo na dječje osjećaje.
Moja priča počinje onog dana kad je teta Ljiljana, mamina sestra, odlučila preuzeti brigu o našoj baki. Sjećam se svake riječi, svake uvrede, i osjećaja srama koji me proganjao mjesecima. No, četiri mjeseca kasnije, sve se okrenulo naglavačke – i tada sam shvatila koliko su obiteljske odluke teške i koliko nas mogu promijeniti.
Moje ime je Ankica i cijeli život sam radila kao medicinska sestra u Zagrebu. Nakon odlaska u penziju, očekivala sam mir i radost s unucima, ali stvarnost je bila mnogo teža – osjećaj usamljenosti, financijske brige i nevidljivost pred vlastitom djecom postali su moja svakodnevica. Ova priča otkriva što znači biti baka u Hrvatskoj danas, kad te društvo i obitelj često zaborave.
U ovoj dirljivoj priči, Ana i Ivan pokušavaju uskladiti obiteljske tradicije s sigurnošću svoje djece osjetljive na alergije, Mije i Marka. Dok posjećuju Ivanove roditelje, par se suočava s izazovom objašnjavanja prehrambenih ograničenja dobronamjernim, ali tvrdoglavim bakama i djedovima. Otkrijte kako njihovi napori da održe sklad dovode do gorko-slatke lekcije o razumijevanju i prihvaćanju.
