Stajala sam na hodniku Kliničkog centra u Sarajevu dok mi je otac, čovjek koji me učio da se ničega ne bojim, tiho priznao da više ne osjeća prste. Mislila sam da ću ga zaštititi ako prešutim njegovu dijagnozu, ali sam šutnjom počela gubiti majku, brata i samu sebe. Ovo je priča o tome kako sam naučila da teret koji nosimo sami ne postaje lakši, nego nas samo udalji od onih koje volimo.