Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Ovo je priča o meni, Ivani, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – smjestiti oca u dom za starije osobe. Suočavam se s osudom sestre i majke, osjećajem krivnje i pitanjem jesam li izdala vlastitu obitelj. Moja svakodnevica je borba između ljubavi, odgovornosti i vlastitih granica.
Moja priča počinje onog jutra kad sam, iznerviran i umoran, rekao svojoj ženi Lejli da se vrati na posao jer sam mislio da je previše lijena. Ostao sam sam s našim sinom, uvjeren da ću sve lako riješiti, ali istina o roditeljstvu i našoj obitelji me pogodila jače nego što sam mogao zamisliti. Ovo je priča o ponosu, pogreškama i ljubavi koja se rađa iz priznanja vlastitih slabosti.
Te večeri, dok je žetveni mjesec obasjavao selo, suočila sam se s ocem nakon godina šutnje. Naša obitelj je pukla zbog njegove ovisnosti, a ja sam godinama bježala od prošlosti. Sada, pod svjetlom posljednjeg supermjeseca, pokušavam pronaći oprost i odgovor na pitanje: može li se obitelj ponovno sastaviti kad je jednom slomljena?
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će običan kuhinjski aparat izazvati rat između dvije žene koje najviše volim. Sve je počelo kad nam je svekrva ponudila perilicu suđa, ali moja mama je to doživjela kao napad na svoj način života. Sada stojim između njih, razapeta između tradicije i modernosti, pitajući se gdje je moje mjesto u toj tihoj borbi.
Zovem se Ivana i nikada nisam željela djecu. Moj muž, roditelji i cijelo društvo to mi nisu mogli oprostiti – godinama sam se borila s osjećajem krivnje, prkosom i čežnjom za slobodom. Ovo je moja priča o tome što znači biti drugačija u zemlji gdje je majčinstvo svetinja.
Trideset godina sam bila snaja, a nikada ćerka. Nakon smrti svekrve, otkrila sam njene prave misli o meni i suočila se s boli neprihvaćenosti. Ovo je priča o tišini, borbi za ljubav i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Nikada nisam mislila da će suze mog sina otkriti tajnu koja će promijeniti sve. Kroz bol, izdaju i teške odluke, borila sam se da zaštitim ono što mi je najvažnije. Ovo je priča o majčinskoj snazi i hrabrosti suočavanja s istinom.
Jednog sparnog srpanjskog popodneva, moja svekrva donosi mi kantu preraslih krastavaca, dok šogorici Ivani daje savršene male za zimnicu. Osjećam se povrijeđeno i manje vrijedno, ali kroz obiteljske nesuglasice i neočekivane trenutke zajedništva, učim nešto važno o sebi i odnosima s najbližima. Ovo je priča o tome kako nas obični krastavci mogu natjerati da preispitamo vlastite granice i ljubav.
Moja kćerka Ivana me nagovorila da se preselim kod nje i njene obitelji, obećavajući mi toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećala sam se kao teret, nevidljiva u vlastitom domu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto među njima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Ostala sam sama nakon što su mi djeca otišla svojim putem, a svakodnevicu mi je ispunila tišina i praznina. Neočekivano, susjedica Azra postala mi je najveća podrška, dok su me vlastita djeca zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam tugu, ponos, ali i zahvalnost prema onima koji su tu kada je najpotrebnije.
Porod mog sina trebao je biti najsretniji trenutak u mom životu, ali pretvorio se u borbu za dostojanstvo i snagu. Umjesto podrške, suprug Dario me povrijedio riječima i ponašanjem, što me natjeralo da preispitam naš brak i samu sebe. Na kraju sam pronašla snagu da se izborim za sebe i promijenim naš odnos zauvijek.
