U malom bosanskom gradiću, preuzimam brigu o zapuštenoj djeci svog brata. Suočavam se s njegovim nemarom i vlastitim granicama, dok pokušavam djeci pružiti ono što im je uskraćeno. Kroz bolne razgovore i svakodnevne borbe, preispitujem što znači biti obitelj.
Moje ime je Ivana i deset godina sam sama odgajala svoju kćer, Lejlu. Njezin otac, Adnan, nestao je iz naših života bez objašnjenja, a sada se iznenada pojavio i želi biti dio njezinog odrastanja. Suočena s njegovim zahtjevima i Lejlinim zbunjenim osjećajima, moram odlučiti što je najbolje za nju – i za mene.
Odlučila sam šutjeti dok sam gledala kako moja svekrva predaje ključeve kuće drugom sinu, iako smo muž i ja uložili sve što smo imali u taj dom. Osjećaj izdaje i nepravde razdire me iznutra, a tišina između mene i muža postaje sve teža. Pitam se gdje je granica između obitelji i pravde, i koliko još možemo izdržati prije nego što se sve raspadne.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam provela pokušavajući dokazati da vrijedim ljubavi i poštovanja. Odrasla sam bez majke, uz hladnu baku, a kasnije sam se udala u obitelj gdje sam bila vječno uspoređivana s Romanovom bivšom ženom. Ova priča je moj vapaj za prihvaćanjem, ali i borba za vlastiti identitet.
Zovem se Ana i imam 62 godine. Nakon 35 godina braka, moj muž Ivan me ostavio zbog žene koja tvrdi da vidi budućnost. Ovo je priča o izdaji, samoći i ponovnom traženju smisla u životu.
Moje ime je Ivana i moj život se preokrenuo kad sam upoznala Darija, razvedenog muškarca s osmogodišnjim sinom. Iako sam ga voljela, nisam bila spremna dijeliti svoj dom s njegovim djetetom, što je dovelo do dubokih obiteljskih sukoba i preispitivanja vlastitih granica. Ovo je priča o ljubavi, ljubomori, krivnji i pitanjima koja nemaju jednostavne odgovore.
Moja svakodnevica u Sarajevu bila je mirna dok nisam otvorila vrata kćerki i zetu. Umjesto zahvalnosti, doživjela sam poniženje i gubitak vlastitog dostojanstva. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li majčinska ljubav granice.
Nikada nisam mislila da ću doći do trenutka kad ću morati reći svojoj svekrvi da mi vrati ključeve i napusti naš stan. Mjesecima sam šutjela, pokušavala razumjeti i opravdati njezino ponašanje, ali granice su bile prijeđene. Ovo je priča o tome kako su tišina i strpljenje postali teret, a ljubav prema mužu bila stavljena na najveću kušnju.
Zovem se Halina i imam 61 godinu. Cijeli život sam bila oslonac svojoj mlađoj sestri Jasmini, ali kad sam ja zatrebala pomoć, dočekala me hladnoća i izgovori. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto su obiteljske veze ponekad najteže.
Nakon što sam otišla u mirovinu, osjećala sam se izgubljeno i nepotrebno. Cijeli život sam radila kao knjižničarka, a sada su me tišina i praznina svakog jutra gušile. Kroz sukobe s obitelji i potragu za novim smislom, naučila sam da vrijednost čovjeka ne određuje dob, već srce i volja da se bori za svoje mjesto pod suncem.
Imam 66 godina i cijeli život sam vjerovala da je porodica najvažnija. Sve sam žrtvovala za svoju djecu, a sada, kad sam sama, pitam se jesam li pogriješila. Ova priča je o boli, razočaranju i tišini koja odzvanja u praznom stanu.
Sve je počelo kad smo odlučili pokloniti kćeri stan koji je ostao nakon smrti mojih roditelja. Mislili smo da činimo nešto veliko i plemenito, ali ubrzo smo se našli kao stranci u vlastitoj obitelji. Sad se pitam jesmo li pogriješili i gdje je nestala ona ljubav zbog koje smo sve to napravili.
