Ovo je moje ljeto puno tuge i borbe, gdje sam kao baka Nora pokušavala osvojiti srca svojih unuka, dok sam se istovremeno osjećala kao da ih gubim zbog suparništva s Viktorijom, svekrvom moje kćeri. Svaki dan bio je ispunjen sitnim pobjedama i velikim porazima, a obiteljske tenzije su mi slamale srce. Na kraju sam se zapitala vrijedi li se boriti za ljubav ili je ponekad bolje pustiti.
Moja kćerka Emina odrasla je uz mene i uvijek smo bile bliske, ali sada, kad je odrasla, skriva svog dečka od mene. Osjećam se povrijeđeno i zabrinuto, pitajući se gdje sam pogriješila kao majka. Odlučujem smisliti plan kako bih ga upoznala, ali sve što radim samo nas još više udaljava.
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da ću jednog dana sjediti sama u praznom stanu, gledajući kroz prozor dok kiša lupa po limenom krovu. Sve što sam gradila s Franom, mojim mužem, nestalo je u trenu – a ja sam tek tada shvatila koliko sam bila slijepa za znakove. Ova priča je o izdaji, borbi za dostojanstvo i o tome kako je lako izgubiti sve kad vjeruješ pogrešnoj osobi.
Nakon iznenadne smrti mog djeda Franje, osjećao sam se izgubljeno i slomljeno. Mama mi je, videći moju tugu, poklonila nešto posebno – stari diktafon s djedovim glasom. Taj trenutak promijenio je sve, ali i otvorio stare rane u našoj obitelji.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, predrasuda i obiteljskih sukoba. Kroz godine sam gledao kako se moj sin Luka udaljava od svih, a najviše od mene, dok sam nemoćno pokušavao spasiti ono što se spasiti moglo. Danas, kad ga više nema, pitam se gdje smo pogriješili i ima li oprosta za roditelje koji su voljeli, ali nisu znali kako.
Dok sam čistila ostatke još jednog iscrpljujućeg rođendana, pitala sam se ima li smisla pokušavati svima ugoditi. Godinama sam bila ta koja je spremala, služila i trpjela, a ove godine odlučila sam promijeniti pravila igre. Nisam ni slutila koliko će to uzdrmati temelje naše obitelji i mene samu.
Moja majka, Jadranka, preselila se k nama nakon što je napunila 75 godina. U početku sam mislila da činim pravu stvar, ali ubrzo sam shvatila koliko je teško spojiti dvije generacije pod jednim krovom. Ovo je priča o neizgovorenim riječima, obiteljskim sukobima i pitanjima koja me još uvijek progone.
Moja supruga Ivana naslijedila je bogatstvo, ali umjesto ulaganja u stanove ili dionice, odlučila je otvoriti mačji kafić u Sarajevu. Naša svakodnevica pretvorila se u borbu između njezinih snova i moje zabrinutosti za sigurnost naše obitelji. Dok gledam kako se njezina vizija suočava s preprekama, pitam se jesam li ja taj koji koči sreću ili je ona ta koja riskira previše.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će me odnos sa svekrvom dovesti do ruba živaca. Kada je moj muž Dario teško obolio, očekivala sam podršku, ali njezina pristranost prema njegovom bratu Tomislavu razotkrila je duboke pukotine u našoj obitelji. Ova priča je o boli, razočaranju i borbi za vlastito dostojanstvo.
Nakon trinaest godina rada u Kanadi, vratila sam se u rodni grad s nadom da ću obradovati svoju djecu i podijeliti ono što sam mukotrpno stekla. Umjesto zahvalnosti, dočekale su me svađe i ogorčenost između sina i kćeri oko nasljedstva. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam otišla i što sam pokušala sve riješiti novcem.
Stojim na pragu svoje kuće u Sarajevu, dok mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi. Moja kćerka Mirela upravo mi je rekla da moram u dom za starije jer više nema mjesta za mene u našem malom stanu. U toj kući sam proveo cijeli život s rahmetli suprugom, i sada osjećam da gubim sve što sam volio.
