Ostala sam udovica s troje djece, a majka mi, jedina kojoj sam vjerovala, odbija mi pomoći. Svakodnevno se borim s poslom, nepravdom i usamljenošću, dok pokušavam svojoj djeci pružiti barem malo sigurnosti. Svaku noć se pitam – ima li nade za nas koje društvo zaboravlja?
Jedan telefonski poziv od mame promijenio mi je život: baka mi je ostavila kuću, a sada svi očekuju da se brinem o njoj. Dok pokušavam ispuniti obiteljska očekivanja, moj vlastiti život se raspada. Pitam se vrijedi li uopće nasljedstvo ako zbog njega gubim sebe.
Oduvijek sam osjećala da ne pripadam vlastitoj obitelji. Moja majka, stroga i hladna, očekivala je od mene da budem ono što ona želi, a ne ono što jesam. Ovo je moja borba za pravo na vlastiti život i pitanje: može li se voljeti majka koja te nikada nije prihvatila?
Zovem se Lejla Hadžić i nikada neću zaboraviti noć kada su crvene cipele postale simbol svega što sam izgubila i pronašla. Umjesto plesa i smijeha, stajala sam sama ispred škole, dok su mi suze klizile niz lice, a kiša natapala moju haljinu. Te večeri sam shvatila koliko boli nepravda, ali i koliko snage leži u oprostu i ljubavi prema sebi.
Moja svakodnevica se promijenila onog dana kad sam mamu dovela u svoj stan u Sarajevu. Između osjećaja dužnosti i vlastite iscrpljenosti, borim se s krivnjom, nerazumijevanjem porodice i vlastitim granicama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pokušaj da pronađem smisao u svemu što proživljavam.
Sve je počelo jednim pozivom mog brata, kad me pitao mogu li pomoći s našim dedom. Nisam ni slutila da će ta jednostavna rečenica otvoriti stare rane, ali i donijeti novu bliskost u našu obitelj. Ovo je priča o teškim izborima, obiteljskim sukobima i neočekivanoj snazi koju nalazimo u svakodnevnim trenucima.
Od prvog dana braka osjećam se kao da dijelim muža s njegovom majkom, Arijanom. Svakodnevni pozivi, neprestane usporedbe i njegova vječna lojalnost prema njoj unose nemir u naš dom. Ponekad se pitam gdje je granica između ljubavi prema roditelju i odgovornosti prema vlastitoj obitelji.
Cijeli život sam se borila za svoju kćer Anu, žrtvujući sve kako bi imala ono što ja nisam imala. Sada, kad sam ostala bez mogućnosti da joj pomažem, ona me odbacila i zabranila mi viđati unuka. U ovoj priči otkrivam bol, izdaju i pitanje koje me proganja: je li ljubav majke ikad dovoljna?
Zovem se Ivana i moj život se preokrenuo kad je majka mog muža, gospođa Ljiljana, odlučila ‘pomoći’ nakon rođenja našeg sina. Umjesto podrške, doživjela sam kritike, napetost i osjećaj da gubim vlastitu obitelj. Sada se pitam ima li naš brak uopće budućnost ili je sve već izgubljeno.
Nakon što sam rodila našu kćerku Lanu, moj muž Dario me zamolio da odem kod svojih roditelja jer mu je ‘potrebna pauza’. Ostala sam sama s novorođenčetom i osjećajem potpune nemoći, pitajući se gdje sam pogriješila. Ovo je moja ispovijest o samoći, sramu i borbi da pronađem vlastitu vrijednost u braku koji se raspada.
Nakon rastave, izgubila sam kontakt s kćeri. U pokušaju da obnovim naš odnos, otkrila sam koliko se osjećala odbačenom. Ovo je moja priča o boli, traženju oprosta i nadi za novi početak.
Zovem se Ivan i nekad sam bio vojnik, a danas sam beskućnik na ulicama Zagreba. Odbio sam otići u gradsko prihvatilište jer su uvjeti tamo gori nego na cesti, a dostojanstvo mi je sve što mi je ostalo. Ovo je priča o borbi, sramu i nadi koju još uvijek tražim među ljudima koji su me zaboravili.
