Moje ime je Ivana i dolazim iz malog sela kod Livna. Prvi put sam rekla ‘ne’ svojoj majci i prekinula poziv, što je pokrenulo lavinu osjećaja krivnje, ali i želje za slobodom. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za identitetom, suočavam se s pitanjem mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim.
Moja priča počinje smrću svekrve, žene koja mi je bila jedini saveznik u muževljevoj kući. Nakon nje, ostala sam sama među ljudima koji su mi postali stranci, boreći se za svoje mjesto i dostojanstvo. Sada, godinu dana kasnije, pitam se jesam li trebala poslušati majku i nikada ne pristati na život pod tuđim krovom.
Zovem se Ljiljana i moj svijet se srušio kad je moja kćerka Ana odlučila otići iz našeg doma. Stala sam uz nju, vjerujući da činim ispravno, ali istina je bila mnogo složenija i bolnija nego što sam mogla zamisliti. Ovo je priča o našoj udaljenosti, neizlječenim ranama i pitanju koje me još uvijek proganja: može li ljubav zaista zaliječiti ono što je jednom puklo?
Sve je počelo jednim pozivom u kasne sate, kad sam saznala da je moja šogorica Ivana trudna. No, ubrzo su se pojavile sumnje i laži koje su prijetile uništiti našu obitelj. Kroz bol, izdaju i teške odluke, morala sam preispitati što za mene znači obitelj i gdje povući granicu između oprosta i istine.
Ja sam Vesna, udovica iz Zagreba, i s prijateljicom Suadom odlučila sam iznajmiti kuću na moru kako bismo zajedno živjele i zaradile nešto novca. Vjerovale smo da je to naš novi početak, ali ubrzo su se pojavile stare rane, ljubomora i problemi s gostima. Naša priča pokazuje koliko je teško pronaći mir kad prošlost ne da mira, a društvo ima svoja očekivanja.
U ovoj priči opisujem trenutak kada sam, iscrpljena i neprepoznata, zatražila od muža da mi plati za svakodnevnu brigu o našoj kćeri. Ova odluka izazvala je pravu buru u našem domu, otvorila stare rane i natjerala nas da preispitamo što znači ravnopravnost i poštovanje u obitelji. Kroz emotivne dijaloge i unutarnje borbe, suočavamo se s pitanjem: je li neplaćeni rad majki zaista nevidljiv?
Godinama sam šutjela o muževim prevarama, glumeći sretnu ženu zbog djece i mira u kući. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, gdje sam prvi put jasno vidjela tko mi je zaista podrška. Ta bolna spoznaja natjerala me da preispitam cijeli svoj život i donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Zovem se Petra i nikad nisam mislila da ću izgubiti sebe pokušavajući ugoditi svima osim sebi. Život pod istim krovom sa svekrvom i svekrom pretvorio se iz privremene nužde u svakodnevnu borbu za dostojanstvo, ljubav i mir. Ovo je priča o tome kako sam naučila reći ‘dosta’ i ponovno pronašla svoj glas.
Zovem se Lejla i petnaest godina sam vjerovala da imam savršenu porodicu u običnom stanu na sarajevskom Grbavici. Jedne noći, sasvim slučajno, otkrila sam da me muž vara s mojom najboljom prijateljicom, a moj svijet se srušio. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s boli, izdajom i pokušajem da pronađem sebe među ruševinama starog života.
Moja priča počinje na dan useljenja u novi stan, kad je svekrva svojim riječima i postupcima razorila sve ono što sam godinama gradila sa suprugom. Umjesto slavlja, naš dom pretvorio se u poprište starih rana, zamjerki i borbe za vlastiti mir. Pitanje koje me proganja: može li se sreća graditi na tuđim pravilima i očekivanjima?
Moje ime je Ivana i osjećam se kao da sam zarobljena između dvije osobe koje bi mi trebale biti najveća podrška – moje majke i bivšeg muža. Njihovo savezništvo protiv mene zbog odgoja naše kćeri Ane slama mi srce i tjera me da preispitujem vlastitu vrijednost kao majke. Ovo je priča o borbi za svoje dijete, ali i za vlastiti glas.
Stajala sam na pragu dok je moj muž, Zoran, iznosio posljednju kutiju iz naše garaže. Nakon trideset godina braka i majčinstva ostala sam sama, prisiljena suočiti se s prazninom i vlastitim strahovima. Ovo je priča o boli, izdaji, ali i o hrabrosti da ponovno pronađem smisao kad mi se činilo da je sve izgubljeno.
