Moje ime je Mirela i prije dvije godine ostala sam bez doma, bez posla i bez nade. Kroz suze, hladne noći na klupi u Sarajevu i borbu s predrasudama, pronašla sam snagu da pokrenem inicijativu za pomoć beskućnicima. Danas vodim malu zajednicu ljudi koji su prošli isto što i ja, a svaki dan me podsjeća koliko je malo potrebno da se život okrene naglavačke.
Od prvog dana braka s Ivanom, znala sam da njegova majka, gospođa Ljiljana, ima posljednju riječ u svemu. Kad smo saznali da Ivan ne može imati djecu, on nije imao snage reći to svojoj majci – pa je tu bolnu istinu morao prenijeti netko drugi. Ja. Ova priča je o tome kako sam se borila za svoje dostojanstvo, ljubav i pravo na vlastiti život.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad smo Jasmina i ja prvi put zakoračili u staru kuću koju su nam moji roditelji poklonili za vjenčanje. Umjesto bajke, dočekale su nas pukotine, vlaga i stare porodične tajne koje su prijetile da nas razdvoje. Ovo je priča o tome kako smo, kroz suze, svađe i smijeh, pronašli novi početak i ljubav koja je jača od svih zidova.
Moje ime je Ivana i pišem ovo pismo u nadi da ću pronaći put natrag do svoje djece, nakon što smo se preselili iz Sarajeva u Zagreb i naš odnos se raspao. Svakodnevno osjećam krivnju zbog odluka koje sam donijela, a još više zbog tišine koja je zavladala među nama. Ovo je priča o pokušaju da ponovno izgradim mostove koje sam, možda nesvjesno, sama srušila.
Moje ime je Ivana i već dvije godine živim u sjeni svoje svekrve, jer moj muž Dario odbija napustiti njezin stan. Svakodnevno se borim s osjećajem izdaje, nemoći i pitanjem gdje sam pogriješila. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv svima koji su se ikada osjećali zarobljeni između ljubavi i obitelji.
Godinama sam sama odgajala svog sina Ivana, a onda se, iznenada, njegov otac Dario pojavio na vratima. Ova priča govori o boli, ljutnji i nadi dok pokušavamo ponovno izgraditi obitelj i povjerenje koje je davno nestalo. Kroz suze, svađe i male pobjede, shvatila sam koliko su oprost i ljubav snažni, ali i koliko je teško ponovno vjerovati.
Ovo je priča o meni, Jasmini, i mojoj svekrvi Ankici, ženi čiji je dolazak u moj dom ponovno otvorio stare rane i natjerao me da preispitam granice, ljubav i oprost. Kroz napete dijaloge, obiteljske sukobe i svakodnevne borbe, suočavam se s pitanjem: koliko daleko treba ići zbog mira u kući? I može li se ikada oprostiti onome tko te najviše povrijedio?
Moje ime je Vesna i nakon trideset godina braka, moj svijet se srušio u jednom trenutku. Sve je počelo običnim telefonskim pozivom koji je otkrio tajnu za koju nisam bila spremna. Sada stojim pred raskršćem, pitajući se što dalje i tražeći podršku od onih koji su možda prošli kroz sličnu bol.
Moje ime je Vesna. Cijeli život sam živjela za druge, a kad sam napokon odlučila živjeti za sebe, moje kćeri su me proglasile sebičnom. Ovo je priča o tome kako sam, nakon godina žrtvovanja, odlučila pronaći sreću i suočila se s osudom vlastite obitelji.
Nakon dvadeset godina tišine, moj bivši muž iznenada se pojavljuje s nevjerojatnom ponudom: naš sin može dobiti njegov stan, ali samo ako se ponovno udam za njega. Suočena s prošlim ranama, obiteljskim pritiscima i vlastitim dostojanstvom, moram odlučiti što je ispravno za mene i sina. Ova priča je moj vapaj za savjetom i razumijevanjem.
Moje ime je Ljubica i uskoro punim sedamdeset godina, ali umjesto radosti, osjećam samo prazninu jer me moj sin Ivan izbjegava zbog svoje supruge. U ovom pismu otvaram srce, preispitujem vlastite greške i tražim savjet kako vratiti sina u svoj život. Moja priča je vapaj svima koji su osjetili bol udaljenosti u vlastitoj obitelji.
Moj muž Dario i ja bili smo zajedno skoro 16 godina. Imali smo kćer Saru i živjeli u stanu koji sam naslijedila od djeda. Sve se promijenilo jedne večeri kad je Dario došao kući i izgovorio riječi koje su mi slomile srce.
