Na pedesetu godišnjicu braka, oblačim svoju vjenčanicu i gledam Ivana kako sjedi za stolom, ne sluteći što ga čeka. U tom trenutku, sjećanja na našu mladost, rat, siromaštvo i sve prepreke koje smo zajedno prebrodili naviru poput bujice. Ova večer nije samo slavlje ljubavi, već i podsjetnik na sve ono što smo izgubili i pronašli jedno u drugome.
U trenutku kad sam spakirala kofere i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moja porodica nije mogla shvatiti zašto žena mojih godina želi sve ostaviti i početi iznova, ali srce mi je govorilo da moram. Ovo je priča o hrabrosti, boli, i potrazi za vlastitom srećom, čak i kad svi oko tebe misle da griješiš.
Moj svijet se srušio kad sam shvatila da me muž vara. Godinama sam ignorirala znakove, vjerujući da je umor i posao razlog njegovih kasnih dolazaka kući. Sada, u pedeset trećoj godini, ostala sam sama, ali možda je to prilika za novi početak.
Moje ime je Vesna i nakon četrdeset godina braka odlučila sam napustiti sve što sam gradila s mužem. Ova odluka nije došla lako, ali osjećaj iscrpljenosti i nepravde postao je prevelik. Ovo je priča o tome kako sam pronašla snagu da izaberem sebe, unatoč osudi okoline i nerazumijevanju vlastite kćeri.
Oduvijek sam živjela za druge, a tek sada, u kasnim godinama, shvaćam koliko sam sebe zapostavila. Moj sin Ivan i unuci su mi sve, ali osjećam prazninu jer nikada nisam ostvarila svoje snove. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: je li ikada prekasno za sebe?
