Moje ime je Lejla. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici gdje su tradicija i tuđe mišljenje uvijek bili važniji od mojih snova. Ova priča je o tome kako sam, pod pritiskom porodice, donijela odluke koje su me dovele do samoće i borbe za vlastito dijete.
Cijeli život sam radila teške poslove da bih sinu omogućila bolju budućnost. Kad je uspio, zaboravio je na mene, ali sudbina je imala drugačije planove. Ovo je moja priča o boli, ponosu i neočekivanom krugu života.
Moj muž, Ivan, ostavio me zbog mlađe žene nakon 27 godina braka. Vratio se kad je shvatio da nova ljubav nije ono što je očekivao, a ja sam tada prvi put u životu morala odlučiti što zapravo želim. Ovo je priča o izdaji, oprostu i traženju vlastite vrijednosti u srednjim godinama.
Te noći, dok je kiša lupala po prozorima našeg stana u Sarajevu, otkrila sam da me muž vara. Slomljena, ali odlučna, prošla sam kroz pakao samoće, srama i obiteljskih sukoba, tražeći smisao i snagu da nastavim dalje. Danas se pitam: je li izdaja uvijek kraj ili može biti početak nečeg novog?
Ja sam Mira, majka troje djece iz Sarajeva, koja je cijeli život posvetila porodici. Sada, kad su djeca odrasla i otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu, pokušavajući shvatiti tko sam bez njih. Ovo je priča o ljubavi, samoći i bolnom traženju sebe.
Na pedesetu godišnjicu braka, oblačim svoju vjenčanicu i gledam Ivana kako sjedi za stolom, ne sluteći što ga čeka. U tom trenutku, sjećanja na našu mladost, rat, siromaštvo i sve prepreke koje smo zajedno prebrodili naviru poput bujice. Ova večer nije samo slavlje ljubavi, već i podsjetnik na sve ono što smo izgubili i pronašli jedno u drugome.
U trenutku kad sam spakirala kofere i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moja porodica nije mogla shvatiti zašto žena mojih godina želi sve ostaviti i početi iznova, ali srce mi je govorilo da moram. Ovo je priča o hrabrosti, boli, i potrazi za vlastitom srećom, čak i kad svi oko tebe misle da griješiš.
Moj svijet se srušio kad sam shvatila da me muž vara. Godinama sam ignorirala znakove, vjerujući da je umor i posao razlog njegovih kasnih dolazaka kući. Sada, u pedeset trećoj godini, ostala sam sama, ali možda je to prilika za novi početak.
Moje ime je Vesna i nakon četrdeset godina braka odlučila sam napustiti sve što sam gradila s mužem. Ova odluka nije došla lako, ali osjećaj iscrpljenosti i nepravde postao je prevelik. Ovo je priča o tome kako sam pronašla snagu da izaberem sebe, unatoč osudi okoline i nerazumijevanju vlastite kćeri.
Oduvijek sam živjela za druge, a tek sada, u kasnim godinama, shvaćam koliko sam sebe zapostavila. Moj sin Ivan i unuci su mi sve, ali osjećam prazninu jer nikada nisam ostvarila svoje snove. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: je li ikada prekasno za sebe?
