Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno strahom i riječima koje su boljele više od šamara. Nakon što me otac istjerao iz kuće, godinama nisam kročila u taj dom niti izgovorila njegovo ime. Kada je bolest pokucala na njegova vrata, morala sam odlučiti što znači oprostiti čovjeku koji mi je oduzeo sigurnost, dom i osmijeh.
U osamnaestoj godini neočekivano sam postala majka, sanjajući o toplom domu i srećnoj budućnosti sa svojim mužem Darijom. No svaki dan donosi nove izazove, a san o obiteljskom gnijezdu lagano se ruši pod pritiskom stvarnosti, straha i neizvjesnosti. Jesu li nam snovi bili preveliki, ili smo samo prerano morali odrasti?
Sve je počelo jednim običnim danom u tramvaju, kad me nepoznata žena zamolila za novac za hranu. U toj kratkoj vožnji otkrila sam više o sebi, svojoj obitelji i društvu nego što sam ikada mislila da ću saznati. Ova priča je o povjerenju, predrasudama i granicama naše empatije.
