Moje ime je Marija i bliži mi se šezdeseti rođendan, ali umjesto radosti osjećam tjeskobu. Moj sin Ivan oženio je Lejlu, ženu s dvoje djece iz prvog braka, i od tada naš odnos više nije isti. Ova priča je o tome kako sam pokušala izbjeći sukob, ali sam se suočila s vlastitim predrasudama i obiteljskim bolom.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, slomljena i umorna, izgovorila riječi koje su mi gorčinom ostale na usnama: ‘Ako mi ne pomognete, sve ću prodati i otići u dom.’ Nakon godina žrtvovanja za svoju djecu, osjećam se izdano i zaboravljeno. Sada se pitam jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
Kad je moja svekrva, Ljubica, nakon operacije doselila k nama, osjećala sam strah i nesigurnost. Naša svakodnevica bila je ispunjena napetostima, ali i neočekivanim trenucima bliskosti koji su nas povezali više nego što sam mogla zamisliti. Kroz zajedničke borbe i male pobjede, naučila sam što znači prava obitelj.
Moj sin Petar, kojeg sam sama odgojila nakon što nas je muž napustio, danas je stranac u mom životu. Nakon njegovog razvoda, pozvala sam bivšu snahu Anu i unuka Davida da žive sa mnom, jer nisam mogla gledati kako propadaju. Sada, dok Petar sve više nestaje iz naših života, pitam se gdje sam pogriješila i što znači biti obitelj u današnje vrijeme.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Dini. Naša veza prošla je kroz oluje, osobito kad je odrastao i krenuo putem koji nisam razumjela. Sve se promijenilo onog dana kad mi je predložio da se preselim u dom za starije i prepustim mu kuću, što je otvorilo stare rane, ali nas na kraju naučilo pravom poštovanju.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam posvetila svojim kćerima, žrtvujući vlastite snove i udobnost. Sada, kad su odrasle i imaju svoje živote, osjećam se odbačeno i pitam se gdje smo pogriješili. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i boli koju donosi nezahvalnost najbližih.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, nakon godina rada u Njemačkoj, napokon kupila stan u Sarajevu. Sada, kad mi je kćerka udana za vrijednog, ali skromnog mladića, brinem se zbog njegovih roditelja čije ponašanje prijeti našoj obiteljskoj sreći. Kroz sukobe, sumnje i obiteljske tajne, pitam se hoće li prošlost i loši uzori uništiti ono što smo gradili godinama.
Moje ime je Ankica i cijeli život sam radila kao medicinska sestra u Zagrebu. Nakon odlaska u penziju, očekivala sam mir i radost s unucima, ali stvarnost je bila mnogo teža – osjećaj usamljenosti, financijske brige i nevidljivost pred vlastitom djecom postali su moja svakodnevica. Ova priča otkriva što znači biti baka u Hrvatskoj danas, kad te društvo i obitelj često zaborave.
Moje ime je Vesna, i nikada nisam mislila da će me vlastita djeca natjerati da razmišljam o smrti dok još osjećam život u sebi. Sve je počelo jedne nedjelje za ručkom, kad su Ana i Dario otvoreno pitali mene i supruga Ivana kad ćemo napokon napisati oporuku. Od tog trenutka, naš dom više nije bio isti, a ja sam počela preispitivati sve što sam znala o roditeljstvu, ljubavi i povjerenju.
Sve je izgledalo savršeno dok nisam saznala da je moj sin, Ivan, potajno oženio djevojku koju nikada nisam prihvatila. Ova priča je o boli, izdaji i pitanjima koja me još uvijek proganjaju. Jesam li ja kriva što sam izgubila sina ili je on izabrao svoj put bez mene?
Moje ime je Ivana i mislila sam da sam pronašla sreću s Damirom, pogotovo nakon što smo dobili blizance, Luku i Lejlu. Ali kako su godine prolazile, Damirova narav se promijenila, a njegova majka, gospođa Ankica, sve više je utjecala na našu svakodnevicu. Naša ljubav je počela pucati pod teretom neizrečenih zamjerki, kritika i osjećaja da više ne prepoznajem čovjeka kojeg sam voljela.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
