Od smrti bake prošle su dvije godine, a ja još uvijek ne mogu useliti u stan koji mi je ostavila. Svaka rasprava s mamom završava suzama i osjećajem izdaje, dok se pitam može li obitelj biti najveći neprijatelj. Moja borba za pravdu i dom pretvara se u borbu za vlastiti identitet.
Moja kćerka, Lejla, iznenada mi je priznala da je prevarila svog muža. Osjećaji krivnje, tuge i zbunjenosti preplavili su me dok sam se borila između majčinske ljubavi i moralnih dvojbi. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava zaštita, a počinje odgovornost.
Moj sin Ivan bio je moje sve, a onda je bez riječi otišao i oženio se u Njemačkoj, ne pozvavši ni mene ni njegovog oca na vjenčanje. Ova priča je o boli, razočaranju i pokušaju da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za našu porodicu. Pitanje koje me proganja je: može li se povjerenje obnoviti nakon što ti vlastito dijete okrene leđa?
Zovem se Vesna i postala sam majka u četrdesetoj godini, nakon godina borbe s neplodnošću. Moj sin Filip bio je centar mog svijeta, ali danas, kad je odrasla osoba, pitam se jesam li ga previše štitila i time mu oduzela priliku da odraste u odgovornog čovjeka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće ispraviti prošlost.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući dan kad ću svojoj djeci omogućiti bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam se vratio, osjećam se kao stranac u njihovim životima. Pokušavam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje sam pogriješio.
Zovem se Iva i ispričat ću vam kako je moja svekrva, gospođa Marija, postala nevidljivi centar našeg doma. Svakodnevni pozivi, beskrajne zamjerke i osjećaj da sam samo kulisa u vlastitom životu doveli su me do ruba. Pitanje je: moram li se odreći sebe da bi svi drugi bili sretni?
Ostavila sam sina kod svoje majke na tjedan dana, vjerujući da činim najbolje za njega. Povratak me suočio s istinama koje su me slomile i natjerale da preispitam sve što sam znala o obitelji i povjerenju. Ovo je moja priča o boli, oprostu i borbi za budućnost vlastitog djeteta.
Nakon što sam doživjela moždani udar, moj sin Dario, koji živi daleko sa svojom porodicom, mora odlučiti hoće li ostaviti svoj život i posao kako bi mi bio podrška. Kroz ovu priču otkrivam koliko su roditeljske odluke i ljubav oblikovale naš odnos, ali i koliko je teško tražiti pomoć od vlastitog djeteta. Suočavamo se s prošlim nesuglasicama, neizgovorenim riječima i pitanjem: koliko daleko idemo za porodicu?
Moje ime je Iva i odrasla sam u Sarajevu, u sjeni majčine brige koja je često prelazila granicu ljubavi i postajala teret. Ova priča vodi vas kroz našu najtežu svađu, moj bijeg od kuće i put prema pomirenju, gdje sam napokon pronašla svoj glas, a mama naučila pustiti. Sve što sam željela bilo je da me vidi kao odraslu osobu, a ne dijete koje treba stalnu zaštitu.
Nikada nisam mislila da će čovjek kojeg sam voljela postati moj najveći neprijatelj. Nakon razvoda s Damirom, naš život se pretvorio u beskrajnu borbu za alimentaciju i skrbništvo nad našom kćeri Lanom. Najviše me boli što je u toj borbi najviše patila upravo ona.
Ja sam Sanja, majka dječaka koji je rođen bez ušiju. Naša borba za njegov sluh i prihvaćanje u društvu bila je ispunjena bolom, nadom i neočekivanim preokretima. Ovo je priča o obiteljskim sukobima, snazi majčinske ljubavi i vječnom pitanju: je li čudo uvijek blagoslov?
Jedan telefonski poziv od mame promijenio mi je život: baka mi je ostavila kuću, a sada svi očekuju da se brinem o njoj. Dok pokušavam ispuniti obiteljska očekivanja, moj vlastiti život se raspada. Pitam se vrijedi li uopće nasljedstvo ako zbog njega gubim sebe.
