Moje ime je Lejla i cijeli život sam sanjala o toploj, skladnoj obitelji. Iako sam izvana imala sve – muža, djecu, dom – jedna neizgovorena istina godinama mi je razarala dušu. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s onim što me najviše boljelo i pitala se: ima li savršene obitelji ili je to samo iluzija?
Sve je počelo jednim kasnim kucanjem na vrata, kad sam ugledala svoju uplakanu svekrvu Nadu. Moj brak s Damirom već je bio na klimavim nogama zbog godina borbe s neplodnošću, a kad su stigli naši blizanci, mislila sam da smo napokon pronašli sreću. No, jedna tajna i izdaja iz prošlosti razbila je našu obitelj, a oprost je ostao nedostižan.
Od prvog dana osjećala sam se kao da sam u sjeni svog mlađeg brata, bolesnog dječaka kojem je cijela obitelj posvetila život. Nakon što sam završila srednju školu, napustila sam dom, ali majka mi to nikada nije oprostila. Njene poruke pune mržnje i prijetnji proganjaju me i danas, a ja se pitam – gdje je granica između ljubavi i žrtvovanja?
Već sedam noći ne spavam, a muž mi je otišao kod svojih roditelja i ne javlja se. Ostala sam sama s našom kćeri Lanom, boreći se s nesanicom, tugom i pitanjima na koja nemam odgovora. Moja majka tvrdi da je moj muž jednostavno slomljen, ali ja osjećam da je nešto dublje u pitanju.
Moje ime je Mirela i nikada nisam mislila da će mi roditelji okrenuti leđa baš onda kada mi je njihova podrška najviše trebala. Nakon još jedne svađe s mužem, potražila sam utočište kod njih, ali su mi hladno rekli da se vratim svom mužu i zatvorili vrata. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto je teško biti žena između dvije vatre – muža i vlastite obitelji.
Moj muž, Dario, ima apetit koji je nemoguće zadovoljiti. Svake noći se budim na zvuk otvaranja frižidera, a naša svakodnevica se pretvorila u borbu između ljubavi i frustracije. Ponekad se pitam jesam li ja ta koja pretjeruje ili je vrijeme da stvarno zaključam frižider.
Zovem se Lejla i imam 29 godina. Oduvijek sam se borila s pritiscima društva oko izgleda, ali tek kad sam odlučila prestati brijati dlačice na tijelu, moj život se okrenuo naglavačke. Ovo je priča o tome kako su me vlastite dlake naučile što znači biti slobodna, ali i koliko je teško biti svoj u Sarajevu.
Sjedim u polumraku svoje sobe, slušam kako kiša udara po prozoru i pitam se gdje sam pogriješila. Moja kćerka Lejla ima svoj život, a ja se osjećam kao teret, iako sam joj nekad bila sve. Ova priča je moj pokušaj da razumijem sebe, nju i tišinu koja nas je razdvojila.
Moje ime je Aleksandra i mislila sam da sam pronašla sreću s Vincentom, ali naš brak se pretvorio u borbu protiv njegovih riječi i pogleda. Sve je počelo kad su se rodili naši blizanci, Aria i Jakov, a Vincentova majka počela se miješati u svaki kutak našeg života. Sada stojim pred ruševinama onoga što smo gradili, pitajući se gdje sam nestala ja i ima li nade za nas.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Sve je počelo na dan svadbe, kad su se dvije obitelji sukobile zbog sitnica, a ja sam ostala između njih, pokušavajući spasiti ono malo mira što je preostalo. Moja svekrva, Ankica, nikad me nije prihvatila jer sam povučena i drugačija, dok je moj muž Ivan uvijek bio miljenik svih. Ova priča je o tome kako su običaji, ponos i neizgovorene riječi zamalo uništili naš brak.
Moje ime je Mirela. Oduvijek sam mislila da će moj dom biti mjesto mira, ali svakodnevna kritika supruga i svekrve zbog mog majčinstva i uloge supruge pretvorila je svaki dan u borbu. Osjećam se izgubljeno, neshvaćeno i pitam se kako pronaći sebe kad te najbliži stalno ruše.
