Moja priča počinje u trenutku kada je moj brat Ivan doživio tešku prometnu nesreću. U trenucima straha i neizvjesnosti, jedino što mi je preostalo bila je vjera i molitva. Kroz suze, svađe u obitelji i vlastite sumnje, pronašla sam snagu koju nisam znala da imam.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad je mama zaboravila moje ime. U toj tišini, dok su se sjećanja gasila, molitva je postala naša jedina nada. Ovo je priča o tome kako smo kroz vjeru i zajedništvo pronašli snagu kad su uspomene nestajale.
Ove godine odlučila sam prekinuti s tradicijom savršenstva i podijeliti teret pripreme Dana zahvalnosti s obitelji. Umjesto očekivanog sklada, izbile su stare zamjerke i nerazriješeni konflikti, ali kroz suze i smijeh pronašli smo novu bliskost. Taj dan me naučio da prava zahvalnost dolazi iz iskrenosti, a ne iz savršenih tanjura.
U trenutku kad su se moji roditelji razvodili, morala sam birati između njih dvoje. Kroz suze i molitve, pronašla sam snagu da donesem odluku koja mi je promijenila život. Ova priča govori o vjeri, obitelji i oprostu.
U trenutku kad sam čula majčin glas kako mi opet predbacuje, osjećala sam se kao da mi srce puca. Godinama smo se borile, ali tek kad sam se okrenula vjeri i molitvi, pronašla sam snagu da oprostim i sebi i njoj. Ovo je priča o tome kako sam, uz Božju pomoć, pronašla mir u najtežem odnosu svog života.
Moja priča počinje u trenutku kad sam mislila da više nemam snage. Obiteljske svađe, neimaština i osjećaj da sam sama lomili su me iz dana u dan, ali vjera i molitva postali su moj oslonac. Kroz borbu sam naučila što znači istinski vjerovati i kako Bog može pronaći put i kad ga mi ne vidimo.
U trenutku kad sam pomislila da je život stao, neočekivana ljubav me natjerala da preispitam sve što sam znala o sebi i svojoj obitelji. Suočena s protivljenjem vlastite djece, morala sam birati između njihove sreće i svoje. Ovo je priča o hrabrosti, gubitku i nadi koja se rađa kad misliš da je sve već prošlo.
