Nikada nisam mogla zamisliti koliko se prazno može osjećati zagrljaj, dok gledaš kroz vlastiti prozor i ne vidiš nadu. Moj muž me uvjerio da imamo dijete, ali sada svaki tren, svaku nježnost poklanja samo svojoj kćeri iz prvog braka. Naš sin Luka, a i ja, postajemo stranci dok domaća toplina nestaje iz naših ruku.
Ja sam Mara, baka iz Sarajeva, koju je jedan ‘ne’ pretvorio u izopćenicu vlastite obitelji. Cijeli život sam davala sebe za djecu i unuke, ali sada kad sam napokon poželjela misliti na sebe, oni me više ne zovu niti pitaju kako sam. Sad se pitam – zar smo samo vrijedni onoliko koliko žrtvujemo vlastitu sreću za druge?
Zovem se Nikola i cijeli život tražim odgovor na pitanje zašto su me roditelji ostavili. Odrastao sam u domovima i hraniteljskim porodicama, boreći se s osjećajem nepripadanja i stigme zbog bolesti. Kroz bol, izdaju i rijetke trenutke sreće, pokušavam pronaći smisao i vlastiti identitet.
Ove godine sam odlučila ne slaviti rođendan jer sam bez novca, ali moji prijatelji nisu htjeli čuti za to. Kroz neočekivane geste i iskrene razgovore, shvatila sam koliko je pravo prijateljstvo važno u životu. Ova priča je o borbi sa svakodnevicom, osjećaju srama i snazi zajedništva.
