Moje ime je Vera i godinama sam bila nevidljiva – suprugu, djeci, susjedima, čak i prodavačici na tržnici. Sve dok jednog dana nisam upoznala Lejlu, ženu koja je, poput mene, nosila teret tišine. Kroz naše prijateljstvo počela sam se pitati: je li dovoljno biti važan samo jednoj osobi da bi ponovno pronašao sebe?
Nakon što su mi djeca otišla svojim putem, ostala sam sama u stanu u Sarajevu, boreći se s tišinom i osjećajem zaboravljenosti. Sve se promijenilo kad je Azra, moja nova susjeda, pokucala na vrata s tanjirom baklave i osmijehom koji je obećavao toplinu. Njeno prijateljstvo vratilo mi je vjeru u ljude i podsjetilo me da nikad nije kasno za novi početak.
Deseta godina braka donijela mi je više tuge nego radosti. Moj muž, Ivan, počeo je mjeriti naš odnos kroz novac, a ne kroz ljubav i poštovanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i da li se još uvijek možemo spasiti.
