U trenutku kad sam spakirala kofere i zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Moja porodica nije mogla shvatiti zašto žena mojih godina želi sve ostaviti i početi iznova, ali srce mi je govorilo da moram. Ovo je priča o hrabrosti, boli, i potrazi za vlastitom srećom, čak i kad svi oko tebe misle da griješiš.
U ovoj priči dijelim kako sam, nakon što su me suprug i njegova obitelj ignorirali u najvažnijoj odluci našeg života, skupila snagu i vratila se majci. Odluka o kreditu, koju su donijeli bez mene, bila je kap koja je prelila čašu mojih frustracija i osjećaja nevidljivosti. Ovo je priča o borbi za vlastiti glas, ali i o boli koju nosi razočaranje u najbliže.
Jedne olujne noći, moja prijateljica Lejla i njena djeca stajali su pred mojim vratima, tražeći spas od nasilja koje su ostavili iza sebe. Suprug Dario, kojeg sam voljela, odbio ih je pustiti unutra, a ja sam se našla rastrgana između lojalnosti prema porodici i vlastite savjesti. Ta noć zauvijek je promijenila našu sudbinu i natjerala me da preispitam što znači biti čovjek.
U trenutku kad sam mislila da je moj život već ispisan, jedan slučajni susret pokrenuo je lavinu promjena. Između svakodnevnih svađa s mužem, brige za odraslu djecu i osjećaja da sam nevidljiva, pronašla sam snagu da krenem putem samospoznaje. Ovo je priča o tome kako sam, u godinama kad svi očekuju da se povučeš, pronašla sebe i svijet izvan granica malog bosanskog grada.
Moj svijet se srušio kad sam shvatila da me muž vara. Godinama sam ignorirala znakove, vjerujući da je umor i posao razlog njegovih kasnih dolazaka kući. Sada, u pedeset trećoj godini, ostala sam sama, ali možda je to prilika za novi početak.
Moje ime je Ivana i već dvije godine živim u sjeni svekrve, žene koja ne zna granice kad je u pitanju njen sin. Svakodnevne napetosti, neizgovorene riječi i osjećaj da nikada nisam dovoljno dobra, tjeraju me da preispitam vlastiti brak. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje: gdje prestaje majčina ljubav, a počinje pravo na vlastiti život?
Zovem se Snježana i godinama sanjam o unucima, dok gledam kako moja kćerka Ivana i njen muž Adnan žive svoj život bez djece. U svojoj želji da im pomognem i ubrzam dolazak unuka, upadam u zamku vlastitih očekivanja i neprimjetno povređujem one koje najviše volim. Tek kad istina izađe na vidjelo, shvatim koliko su tišina i nerazumijevanje teški tereti za cijelu porodicu.
Moje ime je Ivana i godinama sam gledala svoju susjedu Lejlu kao uzor – uvijek nasmijana, dotjerana, žena za primjer. No, nakon njene udaje, nešto se u njoj slomilo, a ja sam, kroz svakodnevne susrete u našem sarajevskom naselju, otkrila istinu koja me zauvijek promijenila. Ovo je priča o onome što se krije iza zatvorenih vrata i o hrabrosti da se pogleda istini u oči.
Sve se promijenilo jedne kišne večeri kad mi je sin Amar, tek punoljetan, priznao da će postati otac. Naša mala obitelj, navikla na tišinu i rutinu života u Zenici, suočila se s olujom emocija, straha i srama. Ovo je priča o tome kako smo pokušali pronaći snagu i smisao u neočekivanoj trudnoći, dok su nas predrasude i vlastite nesigurnosti prijetile slomiti.
Moje ime je Lejla i nikada nisam vjerovala da će jedna obična večera promijeniti sve u mom životu. Zaljubila sam se u Darija, mladića iz Zagreba čiji je djed bio poznat po ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu, a moja porodica iz Sarajeva, koja je preživjela opsadu, nikako nije mogla prihvatiti tu vezu. Rastrgana između ljubavi i porodičnih rana, borila sam se da pronađem svoje mjesto u svijetu koji još uvijek nije zaboravio prošlost.
Jedne hladne zimske večeri, moja sestrična Mirela pokucala je na vrata, očiju punih suza. Nisam ni slutio da će moje gostoprimstvo pokrenuti lavinu problema i sukoba u mojoj porodici. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje završava ljubav, a počinje potreba za postavljanjem granica.
Moje ime je Lana i imam 21 godinu. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici koja je naizgled bila obična, ali iza zatvorenih vrata krila je bol, tišinu i zanemarivanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su oni koji su me trebali najviše voljeti, bili izvor moje najveće tuge.
