Ovo je priča o meni, Lejli, samohranoj majci troje djece iz Sarajeva, koja se nakon prerane smrti muža bori s neimaštinom, nerazumijevanjem vlastite majke i svakodnevnim izazovima. Dok pokušavam spojiti kraj s krajem, suočavam se s bolnim odbijanjem majčine pomoći i pitanjem: koliko daleko možemo ići za svoju djecu kad nas vlastita obitelj ostavi na cjedilu? Ovo je moj vapaj, ali i poziv na razumijevanje i solidarnost.
Moja kćerka Lana prolazila je kroz bolan razvod, a ja sam stala uz nju, vjerujući da činim ispravno. Međutim, pola godine kasnije, naš odnos se raspao do te mjere da smo postale najveće suparnice, a ja sam se prvi put u životu zapitala jesam li pogriješila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i ima li povratka.
Moj svijet se srušio kad sam odlučila smjestiti oca u dom za starije, a porodica mi to nikad nije oprostila. Svaka večer prolazi u tišini, a osjećaj krivnje me izjeda dok pokušavam opravdati svoju odluku. Tražim razumijevanje, ali umjesto toga dobijam osudu i šutnju.
Moje ime je Lana i odrasla sam u sjeni mlađeg brata kojeg je majka uvijek favorizirala. Kroz godine sam osjećala kako nestajem, kako se udaljavam od nje i od same sebe. Sada, kad mi baka nudi utočište, pitam se jesam li spremna napustiti sve što poznajem kako bih pronašla vlastitu sreću.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam živjela za svoju porodicu, žrtvujući svoje želje i snove. Kada je moj sin Filip poklonio svojoj supruzi kuhinjski aparat, sve se pretvorilo u javnu svađu koja me natjerala da preispitam vlastite vrijednosti. Sada se pitam: gdje je granica između požrtvovnosti i gubitka sebe?
Moja svekrva, Milena, već pola godine živi s nama nakon operacije koljena. Moj muž Ivan uživa u njenom društvu, ali ja osjećam da gubim svoj dom i privatnost. Svakodnevne tenzije, neizgovorene riječi i borba za granice prijete da unište naš brak.
Planirala sam miran vikend s mužem i djecom, ali sve je palo u vodu kad je svekrva nazvala i najavila ‘akciju čišćenja’. Kroz napetosti, nesporazume i stare rane, vikend se pretvorio u borbu za granice i razumijevanje. Na kraju sam se zapitala: gdje je granica između pomoći i uplitanja?
Moje ime je Snježana i rodila sam sina, Davora, s četrdeset godina. U želji da mu pružim sve što meni život nije dao, nesvjesno sam ga razmazila i sada gledam kako se udaljava od mene, sebičan i nezahvalan. Svaka naša svađa boli više od prethodne, a ja se pitam jesam li ga uopće znala voljeti na pravi način.
Sve je počelo onog dana kad me moj sin, Ivan, izbacio iz kuće riječima koje su mi slomile srce. Nakon što me muž prevario i napustio, sav moj svijet vrtio se oko Ivana, ali ni to nije bilo dovoljno. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju vlastite vrijednosti kad te najbliži odbace.
Telefon mi zvoni dok sjedim u polumraku kuhinje. Snaha, Lejla, jeca s druge strane, žaleći se kako moj sin, Adnan, više ne pomaže oko kuće. Dok slušam njene riječi, vraćaju mi se slike iz prošlosti i vlastite greške koje sam činila s njenim svekrom.
Oduvijek sam bila uz svoju kćer Anu, osobito kad je prolazila kroz bolan razvod s Ivanom. Kad su se ponovno pomirili, naš odnos se raspao, a ja sam postala njezin najveći neprijatelj. Sada se pitam gdje sam pogriješila i je li moguće ponovno izgraditi povjerenje između majke i kćeri.
Moja svakodnevica u Sarajevu bila je mirna dok nisam otvorila vrata kćerki i zetu. Umjesto zahvalnosti, doživjela sam poniženje i gubitak vlastitog dostojanstva. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li majčinska ljubav granice.
