Zovem se Ivana i nakon rođenja sina ostala sam sama u borbi za podršku i razumijevanje. Moj partner, umjesto da bude uz mene, sve je više odgovornosti prebacivao na svoju majku. Ovo je priča o tihoj borbi, izgubljenoj podršci i pitanjima koja ne daju mira.
Pišem ove riječi dok mi ruke drhte, nakon još jedne svađe s mojom kćerkom Lanom. Otkako se udala za Dinu, kao da je više ne prepoznajem – udaljila se od mene, od porodice, od svega što smo zajedno gradile. Ponekad se pitam: je li moguće da ljubav prema jednom čovjeku može tako promijeniti osobu?
Prve večeri kada mi je muž, Ivan, rekao da će se njegova majka useliti kod nas, osjetila sam kako mi se tlo pod nogama ruši. Ovo je priča o mojoj borbi za granice, brak i vlastitu vrijednost u sjeni dominantne svekrve. Pitanje je: može li se spasiti porodica, a da ne izgubiš sebe?
Zovem se Snježana i već mjesecima ne nalazim mir zbog svoje kćeri Milice. Gledam je kako vene pored muža koji joj donosi samo tugu, a ja sam donijela odluku koja mi kida srce: uskratila sam joj svaku pomoć dok ga ne napusti. Ovo je moja priča, moj vapaj, i pitanje koje ne da mira nijednoj majci.
Oduvijek sam vjerovala da je porodica svetinja i da ljubav nema cijenu. Sve se promijenilo onog dana kad mi je zet, kojeg sam smatrala vlastitim sinom, ispostavio račun za sate provedene s mojom unučicom. Ta izdaja me natjerala da preispitam sve što sam znala o povjerenju, obitelji i granicama.
Moje ime je Dario. Zbog neplanirane trudnoće i pritiska porodice, završio sam u braku s Anom, iako to nije bio moj izbor. Kroz svakodnevne borbe, tišinu i nesporazume, pokušavam pronaći smisao i odgovor na pitanje: može li se sreća izgraditi na temeljima koji nisu naši?
Godinama sam pokušavala biti most između muža i njegove porodice, žrtvujući svoje potrebe i osjećaje. Sukobi, manipulacije i stalni osjećaj krivice doveli su me do ruba iscrpljenosti. Ova priča je moj put ka postavljanju granica i pronalasku unutarnjeg mira.
Ja sam Mara, majka iz malog sela kraj Doboja, koja je cijeli život posvetila svojoj kćeri Lejli. Kada je Lejla otišla u Sarajevo i uspjela, počela se sramiti naših skromnih korijena, a kad se udala, nisam bila pozvana na njeno vjenčanje. Ovo je priča o boli i tišini koju samo majka može razumjeti.
Zovem se Ivana i godinama sam se borila s članovima obitelji koji su dolazili nenajavljeno, narušavajući moj mir i granice. Svaka nova posjeta donosila je napetost, osjećaj nemoći i pitanje: gdje su granice između ljubavi i poštovanja? Ovo je moja priča o pokušaju da zaštitim svoj prostor, ali i svoje srce.
Jedan običan telefonski poziv moje svekrve u pet sati popodne pokrenuo je lavinu sumnji i osjećaja krivnje u meni. Dok balansiram između očekivanja svoje porodice, muža i svekrve, pitam se gdje sam ja u toj priči i mogu li ikada biti dovoljno dobra za sve. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između toga da budem dobra majka i snaha, dok se borim s vlastitim nesigurnostima.
Ja sam Jasmina, majka koja je jednog jutra morala odlučiti hoće li čistiti stan svog sina Adnana za novac. Moj ponos i majčinska ljubav sudarili su se u trenutku kad mi je sin, sada uspješan IT stručnjak, ponudio novac za ono što sam cijeli život radila iz ljubavi. Kroz suze, tišinu i bolne riječi, shvatila sam koliko je teško biti majka kad tvoje dijete zaboravi na ono što ste zajedno prošli.
Živim u zajedničkoj kući sa suprugom, njegovim bratom i njegovom ženom, Aidom. Svakodnevno se borim s osjećajem nepravde jer Aida odbija sudjelovati u kućanskim poslovima, dok ja balansiram između želje za mirom i potrebe da kažem istinu. Ova priča je moj unutarnji rat, ispunjen napetostima, tišinom i pitanjem: gdje je granica između tolerancije i samopoštovanja?
