Moja kćerka Ivana i ja nikada nismo bile bliske. Oduvijek sam osjećala da joj nisam dovoljno dobra majka, a kad sam posljednja saznala da je trudna, sve se srušilo. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Moje ime je Ljiljana i dugo sam vjerovala da moj sin zaslužuje bolju ženu. Ova priča je o tome kako su predrasude i očekivanja zamalo uništili našu porodicu. Tek kad sam izgubila kontrolu, shvatila sam koliko sam bila u krivu.
Moje ime je Jasna i stojim pred najtežom odlukom u životu: trebam li nagovoriti svoju kćerku Lejlu da prizna mužu istinu o trudnoći, ili je zaštititi šutnjom? Svake noći slušam njene tihe jecaje kroz zidove našeg stana u Sarajevu, osjećajući teret naše porodične prošlosti i strah koji nas proganja otkako se vratila kući. Ovo je moja priča, moj vapaj za razumijevanjem i poziv vama da podijelite šta biste vi učinili.
Moje ime je Ivana i svake godine na muževljev rođendan preplavi nas njegova porodica, a ja ostajem u sjeni. Ove godine odlučila sam promijeniti pravila, ali posljedice su bile teže nego što sam mogla zamisliti. U vrtlogu očekivanja, porodičnih sukoba i izgubljene radosti pitam se: gdje je granica između tradicije i samopoštovanja?
Nakon rođenja mog prvog djeteta, suočila sam se s neumornom znatiželjom susjede Fadile. Umjesto podrške, doživjela sam pritisak i nerazumijevanje, što me natjeralo da branim svoje granice. Ovo je priča o strahu, ranjivosti i hrabrosti da kažem ‘dosta’ kad svi očekuju da šutim.
Ovo je moja priča o borbi između majčinske ljubavi i osjećaja krivnje. Moj sin Emir, iako odrasla osoba s porodicom, ne prestaje tražiti moju pomoć, a ja se svake noći pitam jesam li ga razmazila ili mu zaista pomažem. Ova dilema me razdire i tjera da preispitujem sve odluke koje sam donijela kao majka.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala zadovoljiti svoju porodicu, a posebno oca. Nakon što sam čula njegove bolne riječi, odlučila sam ih ne pozvati na svoje vjenčanje. Sada, dok gledam slike s tog dana, pitam se jesam li napokon izabrala sebe ili sam napravila najveću grešku u životu.
Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me svekrva gura na rub porodice. Dok mojoj zaovi daje novac i podršku, meni šalje samo ostatke i prezir. Svaki dan tražim snagu da zaštitim svoju porodicu, a da ne izgubim mir u vlastitom domu.
Moje ime je Vesna i nekad sam bila najbolja prijateljica svojoj kćerki, a danas sam joj samo broj u mobitelu. Svaki poziv s njezine strane budi u meni nadu, ali i strah – jer znam da me zove samo kad joj nešto treba. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i ima li još nade za nas.
Zovem se Vesna i postala sam majka u četrdesetoj godini, nakon godina borbe s neplodnošću. Moj sin Filip bio je centar mog svijeta, ali danas, kad je odrasla osoba, pitam se jesam li ga previše štitila i time mu oduzela priliku da odraste u odgovornog čovjeka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće ispraviti prošlost.
Nakon što sam doživjela moždani udar, moj sin Dario, koji živi daleko sa svojom porodicom, mora odlučiti hoće li ostaviti svoj život i posao kako bi mi bio podrška. Kroz ovu priču otkrivam koliko su roditeljske odluke i ljubav oblikovale naš odnos, ali i koliko je teško tražiti pomoć od vlastitog djeteta. Suočavamo se s prošlim nesuglasicama, neizgovorenim riječima i pitanjem: koliko daleko idemo za porodicu?
Moje ime je Iva i odrasla sam u Sarajevu, u sjeni majčine brige koja je često prelazila granicu ljubavi i postajala teret. Ova priča vodi vas kroz našu najtežu svađu, moj bijeg od kuće i put prema pomirenju, gdje sam napokon pronašla svoj glas, a mama naučila pustiti. Sve što sam željela bilo je da me vidi kao odraslu osobu, a ne dijete koje treba stalnu zaštitu.
