Moja kći me optužuje da sam loša baka jer odbijam čuvati svoje unuke. Život nije bio lagan, ali pronašla sam svoju sreću. Sa 60 godina još uvijek radim dok se moj suprug bori s bolešću. Moja kći, sada 38-godišnjakinja, nezaposlena je i uvelike ovisi o meni.
Moj sin, Ivan, nedavno je izrazio frustraciju zbog moje nesposobnosti da pružim financijsku podršku. Obitelj njegove supruge, imućna i uvijek spremna pomoći, samo naglašava moje nedostatke. Kao umirovljeni radnik u tvornici koji je Ivana dobio kasnije u životu, suočavam se s osjećajima nedostatnosti i žaljenja.
Ana i Marko zamišljali su miran život u maloj kućici uz jezero, daleko od kaosa njihovog urbanog postojanja. Međutim, neprestana očekivanja njihovih obitelji držala su ih vezanima za život koji nikada nisu željeli. Unatoč njihovim naporima da se oslobode, našli su se zarobljeni u ciklusu žrtvovanja i neispunjenih snova.
Kada su brat i sestra, Ivan i Ana, naslijedili kuću svog pokojnog djeda, mislili su da im se ostvario san. Međutim, njihov otac, Marko, vidio je to kao priliku da kontrolira njihove živote. Kako su napetosti rasle, a odnosi se pogoršavali, brat i sestra suočili su se s teškom odlukom koja je njihovu obitelj ostavila razdijeljenom.
Moj otac stalno traži moje vrijeme i energiju, očekujući da obavljam njegove poslove i zadatke. S 35 godina, balansiram zahtjevan posao, brak i dvoje male djece. Unatoč vlastitim preopterećenim obvezama, moj otac inzistira da mu budem prioritet.
