Nakon iznenadne smrti mog djeda Franje, osjećao sam se izgubljeno i slomljeno. Mama mi je, videći moju tugu, poklonila nešto posebno – stari diktafon s djedovim glasom. Taj trenutak promijenio je sve, ali i otvorio stare rane u našoj obitelji.
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, predrasuda i obiteljskih sukoba. Kroz godine sam gledao kako se moj sin Luka udaljava od svih, a najviše od mene, dok sam nemoćno pokušavao spasiti ono što se spasiti moglo. Danas, kad ga više nema, pitam se gdje smo pogriješili i ima li oprosta za roditelje koji su voljeli, ali nisu znali kako.
Dok sam čistila ostatke još jednog iscrpljujućeg rođendana, pitala sam se ima li smisla pokušavati svima ugoditi. Godinama sam bila ta koja je spremala, služila i trpjela, a ove godine odlučila sam promijeniti pravila igre. Nisam ni slutila koliko će to uzdrmati temelje naše obitelji i mene samu.
Moja majka, Jadranka, preselila se k nama nakon što je napunila 75 godina. U početku sam mislila da činim pravu stvar, ali ubrzo sam shvatila koliko je teško spojiti dvije generacije pod jednim krovom. Ovo je priča o neizgovorenim riječima, obiteljskim sukobima i pitanjima koja me još uvijek progone.
Moja supruga Ivana naslijedila je bogatstvo, ali umjesto ulaganja u stanove ili dionice, odlučila je otvoriti mačji kafić u Sarajevu. Naša svakodnevica pretvorila se u borbu između njezinih snova i moje zabrinutosti za sigurnost naše obitelji. Dok gledam kako se njezina vizija suočava s preprekama, pitam se jesam li ja taj koji koči sreću ili je ona ta koja riskira previše.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će me odnos sa svekrvom dovesti do ruba živaca. Kada je moj muž Dario teško obolio, očekivala sam podršku, ali njezina pristranost prema njegovom bratu Tomislavu razotkrila je duboke pukotine u našoj obitelji. Ova priča je o boli, razočaranju i borbi za vlastito dostojanstvo.
Stojim na pragu svoje kuće u Sarajevu, dok mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi. Moja kćerka Mirela upravo mi je rekla da moram u dom za starije jer više nema mjesta za mene u našem malom stanu. U toj kući sam proveo cijeli život s rahmetli suprugom, i sada osjećam da gubim sve što sam volio.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moj muž, Dario, bez pitanja doveo svoju majku Ankicu da živi s nama. Naša svakodnevica, već napeta zbog dolaska naše prve kćeri, pretvorila se u bojno polje između očekivanja, tradicije i mojih vlastitih granica. Ova priča je o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i natjerati te da preispitaš što znači biti svoj na svome.
Nakon trideset godina braka, muž me ostavio zbog mlađe žene. Najteže mi je bilo suočiti se s riječima naših odraslih sinova, koji su me iznenadili svojim reakcijama. Kroz bol, izdaju i samoću, pokušavam pronaći snagu za novi početak i pitam se gdje sam pogriješila.
Sve je izgledalo mirno dok moja svekrva, Valentina, nije predložila da njen najmlađi sin, Filip, preseli kod nas zbog fakulteta. Moj muž, Dario, i ja već smo imali svoje probleme i ritam života, ali Valentina je očekivala da bez pogovora otvorimo vrata našem malom stanu. Ova odluka pokrenula je lavinu sukoba, starih rana i pitanja o granicama, obitelji i vlastitom dostojanstvu.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam, usprkos osudi najbližih, odlučila boriti se za svoje dijete. Nakon teškog poroda i komplikacija, suočila sam se s pritiscima da dam svoju kćer na posvajanje jer su svi mislili da nisam dovoljno jaka. Ali majčinska ljubav i nada su jače od svih tuđih mišljenja.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
