Ovo je priča o tome kako smo suprug Adnan i ja, uz mnogo suza, molitvi i vjere, uspjeli sačuvati naš novi stan unatoč prijetnji da ga izgubimo zbog nesporazuma i sukoba s njegovom majkom. Kroz svakodnevne borbe, obiteljske svađe i neizvjesnost, naučila sam što znači istinski vjerovati i boriti se za ono što voliš. Na kraju, vjera i zajedništvo pokazali su se jačima od svih prepreka.
Ja sam Ljiljana iz Osijeka. Nakon što sam otišla u mirovinu i prestala financijski pomagati kćeri, ona me počela izbjegavati i više ne dovodi mog unuka. Osjećam se izdano, usamljeno i pitam se gdje sam pogriješila kao majka.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Te večeri, dok je žetveni mjesec obasjavao selo, suočila sam se s ocem nakon godina šutnje. Naša obitelj je pukla zbog njegove ovisnosti, a ja sam godinama bježala od prošlosti. Sada, pod svjetlom posljednjeg supermjeseca, pokušavam pronaći oprost i odgovor na pitanje: može li se obitelj ponovno sastaviti kad je jednom slomljena?
Ostala sam sama nakon što su mi djeca otišla svojim putem, a svakodnevicu mi je ispunila tišina i praznina. Neočekivano, susjedica Azra postala mi je najveća podrška, dok su me vlastita djeca zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam tugu, ponos, ali i zahvalnost prema onima koji su tu kada je najpotrebnije.
Izbačena iz kuće od strane vlastitog oca, prolazim kroz godine samoće, borbe i traženja oprosta. Moja priča je ispunjena tugom, ali i tračkom nade da obitelj, koliko god nas povrijedila, može biti izvor iscjeljenja. Danas se pitam: može li se zaista oprostiti onima koji su nas najviše povrijedili?
Odrastao sam uz brata kojem je otac uvijek davao prednost, dok sam ja ostajao u sjeni. Nakon što sam godinama brinuo o ocu i kući, otkrio sam da me oporuka nije spomenula. Sada se pitam vrijedi li žrtva ako na kraju ostaneš praznih ruku.
Jednog ledenog jutra pronašla sam bebu kraj željezničke pruge i odlučila je odgojiti kao vlastitu kćer. Dvadeset pet godina kasnije, njezina prošlost iznenada nam je pokucala na vrata, prijeteći da uništi sve što smo gradile. Ovo je priča o ljubavi, tajnama i borbi za obitelj.
Usred burne nedjelje, dok su riječi moje svekrve parale tišinu, osjećala sam kako se raspadam iznutra. Molitva i vjera bili su mi jedini oslonac dok sam pokušavala pronaći snagu za oprost i razumijevanje. Ovo je priča o tome kako sam, kroz obiteljske sukobe, naučila ponovno vjerovati u ljubav i zajedništvo.
Moj svijet se srušio kad je moj muž, nakon 30 godina zajedničkog života, tiho zatvorio vrata za sobom. Bez svađe, bez suza, samo jedno rečenica koja mi je odzvanjala u glavi. Ovo je priča o boli, samoći i pokušaju da pronađem sebe u praznom stanu i još praznijem srcu.
Moje ime je Ivana. Ovo je priča o tome kako je moj brak visio o koncu jer je moj muž uvijek birao svoju porodicu umjesto mene i naše djece, o boli izdaje, ali i o snazi koju sam pronašla u vjeri i oprostu. Kroz suze, borbu i vlastitu izgubljenost, naučila sam što znači istinski vjerovati sebi i ponovno se izgraditi.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
