Moj svijet se srušio kad je moj muž, nakon 30 godina zajedničkog života, tiho zatvorio vrata za sobom. Bez svađe, bez suza, samo jedno rečenica koja mi je odzvanjala u glavi. Ovo je priča o boli, samoći i pokušaju da pronađem sebe u praznom stanu i još praznijem srcu.
Moje ime je Ivana. Ovo je priča o tome kako je moj brak visio o koncu jer je moj muž uvijek birao svoju porodicu umjesto mene i naše djece, o boli izdaje, ali i o snazi koju sam pronašla u vjeri i oprostu. Kroz suze, borbu i vlastitu izgubljenost, naučila sam što znači istinski vjerovati sebi i ponovno se izgraditi.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Zovem se Ivana i moj život se raspao kad sam izgubila sina Dinu. Nakon godina štednje podigla sam mu poseban nadgrobni spomenik, ali jednog jutra sam otkrila da ga nema. Potraga za istinom otkrila je tajne koje su promijenile mene i cijelo naše selo.
Moje ime je Marko i mislio sam da će svadba sa Jovanom biti najljepši dan u našem životu. Međutim, kad su njeni roditelji priznali da ne mogu pomoći oko troškova, našli smo se pred zidom. Taj trenutak razotkrio je sve naše slabosti, ali i snagu naše ljubavi.
Sjedile smo na istom kauču, Ariana i ja, svaka sa svojim slomljenim srcem. Ona je izgubila dečka, ja muža, a obje smo ostale bez odgovora na pitanje: zašto? U toj tišini i boli, pronašle smo snagu jedna u drugoj, ali i suočile se s istinama koje smo godinama gurale pod tepih.
Vratila sam se iz bolnice s novorođenom kćeri, a kod kuće me dočekala tišina, nered i potpuna odsutnost podrške. Suprug Ivan bio je zaokupljen poslom, a ja sam se osjećala izgubljeno, prevareno i potpuno sama u najvažnijem trenutku života. Ovo je priča o borbi za sebe i svoje dijete, o razočaranju, ali i o snazi koju sam pronašla kad sam mislila da je više nemam.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući da svojoj djeci osiguram bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam star i umoran, oni mi ne dopuštaju ni da prespavam kod njih. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješio kao otac.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo kad je moj muž, Dario, zatražio da moja majka napusti kuću u kojoj sam odrasla. Rastrgana između ljubavi prema majci i braka, suočila sam se s najtežom odlukom u životu. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: koliko daleko trebamo ići zbog ljubavi?
Moje ime je Ljiljana Kovačević. Oduvijek sam imala težak odnos sa svojom snahom, Eminom. Kada je moj sin Ivan odlučio da se razvede, suočila sam se s vlastitim predrasudama i pitanjem što zapravo znači biti obitelj. Ovo je priča o danu kad se sve raspalo, ali i o onome što sam naučila o ljubavi, prihvaćanju i puštanju.
Nakon što sam izgubila supruga, jedina utjeha mi je bio njegov glas koji je svakodnevno odzvanjao željezničkom stanicom u našem malom gradu. Kad su ga zamijenili novim glasom, osjećala sam kao da mi je posljednji trag njega istrgnut iz ruku. U očaju sam se obratila upravi stanice, nadajući se da ću još jednom čuti njegovu toplu poruku i pronaći mir.
Moj muž je došao kući s buketom crvenih ruža, tvrdeći da su za mene. No, istog dana otkrila sam bolnu istinu o tome kome su zapravo bile namijenjene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i što znači oprost u braku.
