Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Jedne noći, dok sam mislila da svi spavaju, čula sam razgovor koji mi je promijenio život. Naš sin Luka dugo je molio za psa, a suprug Ivan i ja smo mu napokon odlučili ispuniti želju. Ali ono što sam slučajno otkrila te večeri natjeralo me da preispitam sve što sam mislila da znam o svojoj obitelji.
Sve je počelo jedne olujne noći kad je moj muž, Dario, predložio da moj sin Ivan ode živjeti kod njegove majke. Osjetila sam izdaju i bijes, jer sam znala da iza toga stoji nešto više od brige. Ova priča je borba jedne majke za svoje dijete, protiv manipulacija, predrasuda i tihe patnje u vlastitom domu.
Prije pet godina, suprugovi roditelji posudili su veliku svotu novca od mene i mog muža. Danas, kad moj muž predlaže da im oprostimo dug, a moja majka se tome žestoko protivi, osjećam se rastrgano između dvije obitelji i vlastite savjesti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir u vrtlogu obiteljskih očekivanja, ljubavi i neizgovorenih zamjerki.
Moja majka želi useliti kod nas, ali sjećanja na djetinjstvo i stare rane ne daju mi mira. Suprug i kćerka imaju svoje mišljenje, a ja se lomim između prošlosti i sadašnjosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubavi, odgovornosti i vlastite sreće.
Sve je počelo jednim kasnim kucanjem na vrata, kad sam ugledala svoju uplakanu svekrvu Nadu. Moj brak s Damirom već je bio na klimavim nogama zbog godina borbe s neplodnošću, a kad su stigli naši blizanci, mislila sam da smo napokon pronašli sreću. No, jedna tajna i izdaja iz prošlosti razbila je našu obitelj, a oprost je ostao nedostižan.
Od prvog dana osjećala sam se kao da sam u sjeni svog mlađeg brata, bolesnog dječaka kojem je cijela obitelj posvetila život. Nakon što sam završila srednju školu, napustila sam dom, ali majka mi to nikada nije oprostila. Njene poruke pune mržnje i prijetnji proganjaju me i danas, a ja se pitam – gdje je granica između ljubavi i žrtvovanja?
Već sedam noći ne spavam, a muž mi je otišao kod svojih roditelja i ne javlja se. Ostala sam sama s našom kćeri Lanom, boreći se s nesanicom, tugom i pitanjima na koja nemam odgovora. Moja majka tvrdi da je moj muž jednostavno slomljen, ali ja osjećam da je nešto dublje u pitanju.
Moje ime je Mirela i nikada nisam mislila da će mi roditelji okrenuti leđa baš onda kada mi je njihova podrška najviše trebala. Nakon još jedne svađe s mužem, potražila sam utočište kod njih, ali su mi hladno rekli da se vratim svom mužu i zatvorili vrata. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto je teško biti žena između dvije vatre – muža i vlastite obitelji.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Sve je počelo na dan svadbe, kad su se dvije obitelji sukobile zbog sitnica, a ja sam ostala između njih, pokušavajući spasiti ono malo mira što je preostalo. Moja svekrva, Ankica, nikad me nije prihvatila jer sam povučena i drugačija, dok je moj muž Ivan uvijek bio miljenik svih. Ova priča je o tome kako su običaji, ponos i neizgovorene riječi zamalo uništili naš brak.
Moje ime je Marija, imam 70 godina i cijeli život sam posvetila svojoj kćeri Ivi i unuku Filipu. No, otkako se Iva udala za Dinu, moj svijet se promijenio – postavila se granica koju ne razumijem, granica koja me boli. Ova priča je o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u vlastitoj obitelji, a umjesto toga sam se našla pred vratima koja su mi ostala zatvorena.
