Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala da svojoj djeci ostavim nešto vrijedno. Kad sam Emi dopustila da živi u stanu u Zagrebu, nisam ni slutila koliko će ta odluka uzdrmati našu obitelj. Ovo je priča o povjerenju, razočaranju i pitanjima što zapravo znači biti roditelj.
Na Badnjak sam, misleći da činim dobro, poklonila ocu knjigu koja je razotkrila tajnu iz prošlosti. Taj trenutak je pokrenuo lavinu starih rana i doveo do godine dana tišine među nama. Sada se pitam koliko zapravo poznajemo one koje volimo i koliko jedna sitnica može promijeniti sve.
Od prvog poziva koji je prekinuo tišinu mog stana, znala sam da ništa više neće biti isto. Moja obitelj, nekad oslonac svima, okrenula mi je leđa kad sam najviše trebala pomoć. Ovo je priča o izdaji, razočaranju i snazi koja se rađa iz boli.
Jedne obične večeri, dok sam rezala svježi kruh u našoj maloj kuhinji, moj svijet se srušio pod težinom tišine između mene i moga muža Amira. Miris kruha miješao se s gorčinom neizgovorenih riječi, a shvatila sam da kompromisi koje svakodnevno pravim možda nisu vrijedni cijene koju plaćam. Ova priča je o ljubavi, obitelji i hrabrosti da izgovorimo ono što nas boli.
Na dan svog vjenčanja, suočila sam se s neočekivanom izdajom i obiteljskim sukobima koji su prijetili uništiti sve za što sam se nadala. Kroz suze, molitvu i vjeru, pronašla sam snagu da oprostim i nastavim dalje. Ova priča je o tome kako sam, usprkos svemu, pronašla mir u svom srcu.
Moje ime je Ivana i već deset godina živim u Zagrebu, daleko od rodnog sela u Bosni. Svaki poziv moje majke, svaki susret s bratom i sestrom, budi u meni osjećaj krivnje i čežnje, dok se borim između vlastitih snova i očekivanja obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor – imam li pravo birati svoj put, čak i kad to znači ostaviti one koje najviše volim?
Na tramvajskoj stanici susrećem Lejlu, moju staru prijateljicu, čije su oči pune tuge dok gura dječja kolica. Kroz njen potresni razgovor otkrivam kako je teško kad suprug bježi od očinstva i kada ljubav prema partneru nije dovoljna da spasi obitelj. Ova priča otkriva bol, razočaranje i snagu žene koja se bori za svoje dijete u društvu koje često okreće glavu.
Zovem se Zorana i već deset godina svaki dan kuham iznova jer moj muž Dario ne jede ništa što nije svježe. Svakog jutra ustajem prije zore, a navečer umorna padam u krevet, pitajući se gdje sam nestala u toj svakodnevnoj žrtvi. Ovo je priča o ljubavi, granicama i tihoj boli koja se uvukla među lonce i tanjure.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će obična susjedska ljubaznost prerasti u svakodnevnu borbu za mir u vlastitom domu. Sve je počelo s malim uslugama, ali ubrzo su granice privatnosti nestale, a povjerenje koje sam imala prema ljudima oko sebe počelo se lomiti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pitam: je li moguće ponovno vjerovati kad te netko iznevjeri baš tamo gdje bi trebao biti najsigurniji?
Jednog jutra, moj muž Ivan me ostavio nakon 27 godina braka, zbog žene koju sam smatrala prijateljicom. Suočavam se s boli, izdajom i pitanjem gdje sam pogriješila, dok pokušavam pronaći smisao i snagu za novi početak. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači izgubiti sve što si godinama gradio.
Bio sam uvjeren da sam u pravu, da moj sin treba prvi pružiti ruku. Ali kad se iznenada pojavio na vratima s unukom, sve moje tvrdokorne odluke počele su se topiti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za nas.
Moje ime je Ivana i vodim vas kroz priču o braku koji se raspadao pod težinom neizgovorenih riječi i skrivenih želja. Kad sam nakon godina ponovno počela raditi i poželjela ravnopravno sudjelovati u obiteljskim odlukama, našla sam se u sukobu s mužem Damirom. Ono što je započelo kao svađa oko poklona za moju majku, pretvorilo se u borbu za priznanje, ljubav i slobodu.
