Zovem se Ljiljana, imam 67 godina, i prije dvije godine prodala sam našu veliku kuću u Sarajevu kako bih pomogla svojoj djeci da riješe stambeno pitanje. Danas, dok sjedim sama u malom stanu na Grbavici, osjećam se kao da sam izgubila i dom i mjesto u njihovim životima. Ovo je priča o žrtvi, razočaranju i čežnji za obitelji koja se polako udaljava.
Sve je počelo na satu biologije, kad sam otkrila da krvna grupa mojih roditelja i moja ne odgovaraju. U toj potrazi za istinom, suočila sam se s obiteljskim lažima, boli i pitanjem tko sam zapravo. Ova priča je o traženju identiteta, oprostu i snazi da nastaviš dalje kad ti se svijet raspadne.
Jedne večeri, moj muž Dario mi je predao papir s popisom svih naših zajedničkih troškova i tražio da mu vratim novac. U tom trenutku, sve što sam mislila da znam o našem braku srušilo se kao kula od karata. Ta noć me natjerala da preispitam ne samo naš odnos, nego i samu sebe.
Godinama sam sanjala o vlastitom domu, ali kad smo ga napokon kupili, nisam mogla ni zamisliti da će mi ga pokušati oduzeti vlastita sestra i njezin muž. Njihova pohlepa i spletke razotkrile su pravu prirodu obiteljskih odnosa i natjerale me da preispitam sve u što sam vjerovala. Ovo je priča o izdaji, boli i borbi za ono što je tvoje.
Ovo je priča o mojoj borbi s majčinom tvrdoglavošću i potrebom da uvijek sluša tuđe mišljenje više nego svoje dijete. Kroz svakodnevne sukobe, osjećala sam se nevidljivom i neshvaćenom, a najviše me boljelo kad je odbila pomoći samo zato što to nisu učinili susjedi. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su riječi ponekad teže izgovoriti nego prešutjeti.
Moje ime je Lejla. Odrasla sam u Sarajevu, boreći se s rijetkom bolešću i još težom šutnjom u vlastitoj obitelji. Ovo je priča o tome kako sam naučila tražiti svjetlo kad ga nitko drugi nije vidio.
Na dan svoje svadbe, dok sam nervozno namještala veo, baka Mara, moja prabaka, iznenadila me molbom da bude dio svadbenog zbora. Njezin zahtjev otvorio je stare rane u našoj obitelji, ali i donio neočekivanu toplinu i pomirenje. Kroz suze, smijeh i sjećanja, shvatila sam što znači prava obiteljska ljubav.
Ovo je moja priča, priča o Ani iz Sarajeva, koja je godinama živjela u tišini nakon što je sin Ivan otišao trbuhom za kruhom u Njemačku. Kroz svakodnevne borbe, usamljenost i obiteljske nesuglasice, naučila sam što znači biti majka koja čeka, nada se i prašta. No, život mi je na kraju donio iznenađenje koje nisam očekivala.
Moja kćerka Lana cijeli je život tvrdila da ne želi djecu, a onda mi je, slomljena, priznala da je trudna. Pravi šok uslijedio je kad sam saznala ko je otac njenog djeteta. Ovo je priča o tajnama, boli, oprostu i snazi ljubavi u jednoj običnoj, ali ranjivoj obitelji.
Nisam ni slutila da će jedno obično proljetno čišćenje garaže otvoriti stare rane i dovesti moj brak s Damirom do ruba. Dok smo prebirali po kutijama punim uspomena, otkrila sam tajne koje su godinama tiho trunule među nama. Ovo je priča o tome kako su neizgovorene riječi i prošlost koju nismo preboljeli zamalo uništili našu obitelj.
Moje djetinjstvo obilježila je bol odbacivanja i stalne promjene domova. Kroz godine sam se borio s osjećajem da nikome ne pripadam, sve dok nisam upoznao obitelj koja je odlučila boriti se za mene. Ovo je priča o strahu, nadi i putu prema povjerenju u ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
Moje ime je Snježana i ovo je priča o tome kako sam, kao majka, morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije odrasle kćeri da napuste naš dom. Jedna od njih je trudna, a druga već ima malo dijete, a između nas su se ispreplele stare zamjerke, neizgovorene riječi i svakodnevne borbe. Ova priča je o ljubavi, boli i granicama koje majka mora postaviti, čak i kad joj srce puca.
