Moja majka, Jasna, živi u luksuzu dok ja sa suprugom Edinom i našim sinom Leonom, koji ima Downov sindrom, svakodnevno vodim bitku s financijama i predrasudama. Majka me neprestano ponižava zbog Edinove skromne plaće, a njezine riječi bole više od bilo kakve materijalne oskudice. Kroz ovu priču otkrivam koliko je teško nositi se s obiteljskim pritiscima i koliko snage treba za zaštititi vlastitu obitelj.
Moje ime je Josip i još uvijek osjećam kako mi srce preskače svaki put kad se sjetim dana kad je Benjamin odveo moju unuku Ellu. Uvijek sam mislio da je obitelj najvažnija, ali sada se pitam gdje sam pogriješio. Ova priča je o ljubavi, ponosu i borbi za ono što nam je najvažnije.
Moje ime je Snježana i cijeli život sam se borila za svoju kćer Anu, ali cijena te borbe bila je naša bliskost. Odlazak na rad u Njemačku kad joj je bilo dvanaest slomio je nešto između nas što ni godine ni suze nisu uspjele popraviti. Danas, kad gledam Anu kako mi zamjera prošlost, pitam se jesam li mogla drugačije i hoće li mi ikad oprostiti.
Odrasla sam uz očuha kojeg sam zvala tata, ne znajući da nije moj biološki otac. Iako sam istinu saznala kao djevojčica, ljubav prema njemu nije nestala. No, kad je sestrino vjenčanje razotkrilo njegovu pristranost, osjećaj izdaje i zavisti me potpuno preplavio.
Na dan vjenčanja moji roditelji su nam poklonili kuću, vjerujući da nam daju najbolji mogući početak. Umjesto toga, kuća je postala izvor sukoba, tuge i udaljenosti između mene i mog supruga. Danas, nakon svega, pokušavam pronaći sebe i pitam se gdje sam nestala ona vesela djevojka s početka priče.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da mi baka nije jela tri dana. Taj trenutak pokrenuo je lavinu sumnji, krivnje i starih obiteljskih rana. Ovo je priča o tome kako sam, između posla, obiteljskih svađa i vlastitih strahova, pokušala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji.
Ovo je priča o meni, Ankici, majci troje odrasle djece, koja se nakon godina žrtvovanja i ljubavi suočava s bolnom istinom – vlastita djeca su me zaboravila. Umorna od samoće i svakodnevne borbe, odlučila sam im postaviti ultimatum: ili će mi pomoći, ili prodajem kuću i odlazim u dom. Ova odluka pokrenula je lavinu emocija, starih rana i neizgovorenih riječi u našoj obitelji.
Godinama sam radila u Njemačkoj, sanjajući dan kada ću se vratiti svojoj djeci u Zagrebu. Sve što sam zaradila, uložila sam u njihove stanove, vjerujući da će mi to donijeti bliskost i zahvalnost. No, kad sam se napokon vratila, dočekala me hladnoća i osjećaj da više nemam dom.
Moje ime je Dario i već tri mjeseca moja punica, Eva, ne razgovara sa mnom i mojom suprugom Ivanom. Sve je počelo kada smo odlučili otići na more umjesto da joj pomognemo oko renovacije stana. Ova odluka pokrenula je lavinu obiteljskih nesuglasica, osjećaja krivnje i pitanja o tome gdje su granice između pomoći roditeljima i brige o vlastitoj sreći.
Jedne kišne večeri, dok sam pokušavala uspavati sina, na vrata je pokucala moja svekrva, uplakana i slomljena. Naša obitelj već je bila ranjena neplodnošću, a kasnije i suprugovom izdajom, ali njezina bol otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi. Ovo je priča o povjerenju, gubitku i pitanjima koja nikada ne prestaju boljeti.
Moje ime je Ljubica i još uvijek pamtim dan kad se sve raspalo. Moj sin Dario je napustio svoju ženu Anu i našu unučad zbog druge žene, a ja sam ostala između dvije vatre, pokušavajući sačuvati obitelj koja se raspada pred mojim očima. Dok se borim s osjećajem izdaje, gubitka i krivnje, pitam se ima li nade za oprost i ponovno povjerenje.
Naslijedila sam zapušteni vrt od strica, a brat Ivan i ja nismo mogli pronaći zajednički jezik. Kroz svađe, suze i stare obiteljske tajne, naučili smo što znači zajedništvo i koliko vrijedi naslijeđe koje nam je ostavljeno. Na kraju, vrt je postao više od zemlje – postao je simbol naše obnove.
