U srcu malog mjesta u Hrvatskoj, baka Ana je poznata po svojoj mudrosti i slavnim pitama od jabuka. Kao obiteljska matrijarha, uvijek je bila ona koja drži sve na okupu. Međutim, nesporazum oko recepta za pitu dovodi do razdora među njezinom djecom i unucima. Može li baka Ana pronaći način da obnovi obiteljske veze ili će ovaj kulinarski sukob ostaviti trajni trag?
Hladna jesenska večer. Moj sin je bio ušuškan u krevetu, čvrsto spavajući, dok sam ja sjedila sama u dnevnoj sobi, pijuckajući šalicu čaja od kamilice. Sada smo bili samo nas dvoje, iako je ne tako davno naš dom bio ispunjen smijehom i toplinom. Ali sve se promijenilo kada je moj suprug otišao, tvrdeći da je pronašao svoju srodnu dušu u drugoj ženi. Imala sam sumnje mjesecima, ali stvarnost njegove izdaje ipak me pogodila kao grom iz vedra neba.
Nakon godina izbjegavanja prošlosti, Ana odlučuje suočiti se s tišinom koja je narasla između nje i njenog otuđenog oca, Ivana. Život u drugom dijelu zemlje omogućio joj je da zakopa bol, ali rođenje njenog sina, Noe, probudilo je čežnju za obiteljskim vezama. Dok kreće na put ponovnog povezivanja, Ana otkriva da je put do razumijevanja popločan neočekivanim otkrićima i neriješenim emocijama. Unatoč nadama, putovanje vodi do gorko-slatkog shvaćanja.
“Slušaj pažljivo, dragi moj dječače…” šapnuo je otac, njegov glas jedva čujan. Svaki dah bio je borba. Bolest je bila neumoljiva, svakodnevno mu kradući vitalnost. Ležao je u slabo osvijetljenoj sobi, krhak i umoran. Etanu se činio kao sjena snažnog čovjeka kojeg je nekad poznavao. Njegov otac uvijek je bio stup snage, pun života i smijeha. Ali sada… “Sine, molim te, ne napuštaj Jakova… Treba mu netko tko će paziti na njega. On je drugačiji od drugih…”
S 52 godine, Ana je osjećala da joj život ima još toga za ponuditi. No, kada je odlučila ponovno se udati, njezin zet imao je druge planove. Kako žena može uskladiti svoje želje kada je obitelj vuče u različitim smjerovima? Ovo je priča o nadi, sukobu i surovim stvarnostima obiteljskih očekivanja.
U mirnom hrvatskom selu, mlada žena posvetila je svoj život djedu, vjerujući da je njegova miljenica. No, kada je oporuka otkrivena, njezin se svijet preokrenuo naglavačke.
Kada se žena vrati u svoj rodni grad nakon godina otuđenosti, otkriva da ključ prošlosti njezine obitelji nedostaje, ostavljajući je da se suoči s neriješenim emocijama i razbijenom obitelji.
Početkom rujna, moj tata me nazvao i pitao može li mu moja supruga Ana i ja pomoći s plaćanjem stanarine za nadolazeće mjesece. Otkako je mama preminula, živi sam u malom stanu u obližnjem gradu. Imam brata, Marka, koji živi u istom gradu kao i mi. Pretpostavio sam da se tata također obratio Marku za pomoć. Nismo ni slutili da će naši napori da ga podržimo otkriti tajnu koja će narušiti naše obiteljske veze.
Moj brat i ja, oboje u pedesetima sa svojim obiteljima, vjerovali smo da dobro poznajemo povijest naše obitelji. Naši roditelji, još uvijek vitalni i aktivni, bili su sidro naših obiteljskih okupljanja. Međutim, naizgled obična nedjeljna večera pretvorila se u otkriće koje je uzdrmalo naše razumijevanje tko smo zapravo.
“Mama, previše sam zauzeta za ovo.” Anina je glas bio hladan i udaljen. Njena majka, Marija, osjetila je poznati ubod razočaranja. Prošle su godine otkako su podijelile iskren trenutak. Kada je Ana osigurala svoju financijsku budućnost, nestala je, ostavljajući Mariju s uspomenama na kćer koja ju je cijenila samo zbog bogatstva.
Nakon bolnog razvoda, 45-godišnji Marko pronalazi utjehu u novoj vezi s Anom, živahnom ženom deset godina mlađom od njega. Unatoč skepticizmu njegove obitelji prema Aninim pravim namjerama, Markova sreća je sve što je važno njegovoj majci, Mariji. Međutim, kada dođe do imenovanja njihove novorođene kćeri, Ana odbija odati počast Markovoj pokojnoj sestri, Ivani, tvrdeći da je ime previše staromodno. Ova priča istražuje složenu mrežu obiteljskih odnosa, ljubavi i značaja imena.
Marijina svekrva, gospođa Horvat, oduvijek je bila izazovna prisutnost u njezinom životu. Od samog početka nije odobravala Mariju, ali njezina reakcija na rođenje Marijine kćeri ostavila je sve u nevjerici. Gospođa Horvat je inzistirala da Marija i njezino dijete napuste njezin dom, uvjerena da njezin sin zaslužuje bolje od onoga što je smatrala izdajom.
