Moje ime je Jadranka i nakon što su mi djeca otišla iz kuće, ostala sam sama sa snahom s kojom nikako ne mogu pronaći zajednički jezik. Kad sam potražila utjehu kod kćeri, naišla sam na zid šutnje i osjećaj odbačenosti. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u životima moje djece.
Nakon dvadeset godina braka, moj muž Dario me ostavlja zbog mlađe žene. U vrtlogu tuge i šoka, prva ruka utjehe dolazi od osobe za koju sam mislila da mi je najveći neprijatelj. Ovo je priča o gubitku, obiteljskim sukobima i neočekivanoj bliskosti.
Pet godina nakon što se moj suprug razveo od bivše žene, još uvijek se osjećam kao strankinja u vlastitoj obitelji. Moja svekrva ne može prihvatiti naš brak i uporno pokušava vratiti mog supruga njegovoj bivšoj ženi zbog unuka. Svakodnevno se borim s osjećajem odbačenosti i pitanjem: hoću li ikada biti dovoljno dobra?
Moj sin Ivan želi napustiti naš dom i preseliti se u staru ljetnu kuću na selu, a ja to ne mogu prihvatiti. U ovoj priči proživljavam unutarnju borbu između želje da ga zaštitim i potrebe da ga pustim da odraste. Kroz sukobe, sjećanja i razgovore, pokušavam pronaći odgovor na pitanje: kada je vrijeme pustiti dijete da krene svojim putem?
Moje ime je Ivana i već mjesecima gledam kako moja svekrva, gospođa Ljubica, otvoreno favorizira moju nećakinju Lanu, dok mog sina Petra gotovo i ne primjećuje. Svaki put kad dođemo kod nje, osjećam kako se u meni gomila tuga i bijes, ali ne znam kako to riješiti bez da uništim krhki mir u obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor – i možda utjehu – među onima koji su prošli kroz isto.
Na svom prvom danu u novoj školi, osjećao sam se izgubljeno i sam, dok nisam ugledao Lejlu kako plače na klupi. Pristupio sam joj, ne znajući da će taj susret promijeniti ne samo naše živote, nego i cijelu školu. Ovo je priča o hrabrosti, empatiji i borbi protiv predrasuda u društvu koje često okreće glavu od tuđe boli.
Moja kćerka Ivana ima 38 godina i želi postati majka, ali nema partnera. Osjećam se rastrgano između podrške njezinoj želji i straha od osude okoline. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore u sebi i među vama.
Gledam mamu kroz staklo doma za starije, dok mi srce puca na pola. Odluka da je smjestim ovdje bila je najteža u mom životu, a sada se pitam jesam li izdao sve ono što nas je povezivalo. Svaka njena suza tjera me da preispitam vlastitu snagu i ljubav.
Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da sam nevidljiva u vlastitoj kući. Majka je uvijek bila nježnija prema mom mlađem bratu Harisu, a ja sam s vremenom počela osjećati gorčinu i tugu. Sada, kad mi je baka ponudila utočište, pitam se jesam li ja ta koja griješi ili je ljubav zaista nešto što se mora zaslužiti.
U trenutku kad sam saznala za muževu prevaru, moj svijet se srušio. Svaka odluka koju sam donijela nakon toga bila je borba između zaštite djece i vlastite boli. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u kaosu i odgovorim na pitanje: koliko istine djeca mogu podnijeti?
Moji roditelji su nam poklonili kuću za vjenčanje, vjerujući da će to biti temelj naše sreće. Umjesto toga, kuća je postala izvor svađa, ogorčenosti i udaljavanja – od supruga, roditelja i same sebe. Danas pokušavam shvatiti kako je jedan dar mogao uništiti sve što sam voljela.
Moje ime je Emir i nikada neću zaboraviti dan kada sam pao u nesvijest pred cijelim razredom, dok su me svi gledali, a učitelj Perić okrenuo glavu. Moj otac Adnan nije mogao šutjeti pred nepravdom i ravnodušnošću škole. Ovo je priča o boli, razočaranju i borbi za istinu u društvu koje često bira šutnju umjesto suosjećanja.
