Najgora godina mog života počela je rođenjem sina, kad sam se našla rastrgana između očekivanja svoje majke i svekrve. Brak sa suprugom Damirom bio je na rubu zbog stalnih svađa, financijskih problema i pritiska obitelji. U pokušaju da svima udovoljim, izgubila sam sebe i naučila koliko je teško pronaći vlastiti glas u svijetu gdje svi drugi viču.
Moja kćer Tea vratila se kući nakon burne svađe sa suprugom, noseći u sebi tajnu drugog djeteta. Svaku noć ležim budna, razmišljajući treba li njezin muž znati istinu ili je bolje da šutimo dok se ne smiri oluja. Ova dilema razdire moje majčinsko srce i tjera me da preispitam što znači biti dobar roditelj.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moje ime je Ivana i već tri godine živim pod istim krovom sa suprugom Damirom i njegovom majkom, gospođom Ankicom. Od prvog dana osjećam da nisam dobrodošla, a svaki pokušaj da izgradim odnos s njom završava šutnjom ili hladnim pogledom. Danas, nakon još jedne bolne svađe, pitam se ima li nade za našu obitelj ili je vrijeme da biram između ljubavi i vlastitog mira.
U trenutku kad sam saznala da je mama odrekla nasljedstva u korist tetke, svijet mi se srušio. Živim s njom, brinem se za nju, a sada osjećam da sam ostala bez temelja i prava. Pišem ovo pismo tražeći savjet i razumijevanje, jer ne znam kako dalje.
Zovem se Vesna, bivša profesorica iz malog grada u Bosni. Nakon trideset godina braka, skupila sam snagu i napustila muža, što je izazvalo buru u mojoj obitelji i zajednici. Ovo je priča o boli, osudi, ali i o tome kako sam pronašla sebe i obnovila odnos sa svojom djecom, Lejlom i Damirom.
Sve je počelo kad smo Jakov i ja odlučili imati skromno vjenčanje, ali njegova majka, Mara, imala je druge planove. Borba između naših želja i njezinih očekivanja dovela je do napetosti, suza i preispitivanja vlastite snage. Ovo je priča o tome kako sam, između ljubavi i obiteljskih pritisaka, pronašla svoj glas.
Ovo je priča o mojoj borbi da pronađem dom za starije za svoju majku, dok se suočavam s osjećajem krivnje, nerazumijevanjem u obitelji i vlastitim granicama. Kao srednje dijete, uvijek sam bio između, ali sada sam na prvoj crti, iscrpljen i rastrgan između ljubavi i nemoći. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje: gdje završava naša dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
Tri mjeseca nisam progovorila ni riječ s majkom. Blokirala sam je svugdje, ali muž me tjera da joj se javim. Ne znam mogu li oprostiti, a još manje zaboraviti.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti noć kada su me dvojica policajaca zaustavila bez razloga. Sve što sam znala o svojim pravima tada je postalo oružje, ali i teret. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, o strahu, ali i o hrabrosti da se ne šuti.
Moje ime je Zvonko, imam 72 godine, i odlučio sam prodati kuću kako bih otišao u privatni dom za starije. Moja kćerka Ivana očekuje da joj pomognem s novcem, ali ja vjerujem da može više od onoga što trenutno radi. Ova odluka izazvala je lavinu sukoba, tuge i pitanja o tome što dugujemo svojoj djeci i sebi.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, slomljena i umorna, izgovorila riječi koje su mi gorčinom ostale na usnama: ‘Ako mi ne pomognete, sve ću prodati i otići u dom.’ Nakon godina žrtvovanja za svoju djecu, osjećam se izdano i zaboravljeno. Sada se pitam jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
