Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala zadovoljiti svoju porodicu, a posebno oca. Nakon što sam čula njegove bolne riječi, odlučila sam ih ne pozvati na svoje vjenčanje. Sada, dok gledam slike s tog dana, pitam se jesam li napokon izabrala sebe ili sam napravila najveću grešku u životu.
Zovem se Ivana i ovo je priča o meni i mom mužu Dini, o tome kako nas je zajednička ljubav prema hrani skoro uništila. Nakon što nam je liječnik dao zastrašujuću dijagnozu, morali smo birati između života kakav poznajemo i života kakav bismo mogli imati. Ovo je priča o boli, sramu, ali i o snazi koju smo pronašli jedno u drugome.
Ovo je moja priča o borbi sa osjećajem nepripadanja u vlastitom domu, pokušaju da zavolim muževljevu djecu iz prvog braka i boli koju sam skrivala od svih. Pišem iskreno, bez uljepšavanja, jer znam da nisam jedina koja se osjeća izgubljeno u tuđoj porodici. Možda će me neko razumjeti, možda osuditi – ali ovo je moja istina.
