Izgubila sam sebe negdje između želje da budem prihvaćena i potrebe da budem svoja. Svaki dan me razdire strah od osude, a istovremeno me guši tiha nada da napokon pronađem mir u vlastitoj koži. Je li vrijedno žrtvovati sebe zbog pripadanja ili se isplati ostati dosljedan čak i kad to znači biti sam?