Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Nakon trinaest godina rada u Kanadi, vratila sam se u rodni grad s nadom da ću obradovati svoju djecu i podijeliti ono što sam mukotrpno stekla. Umjesto zahvalnosti, dočekale su me svađe i ogorčenost između sina i kćeri oko nasljedstva. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam otišla i što sam pokušala sve riješiti novcem.
Ovo je priča o meni, Jasni, ženi koja je nakon prerane smrti muža sama odgajala sina Darija. Kada se u njegov život pojavila Lejla, osjećaji ponosa, ali i straha od gubitka, preplavili su me. Njihova borba za samostalnost i moja borba da ostanem dio njihovih života doveli su nas do ruba pucanja, gdje sam morala odlučiti hoću li pustiti ili izgubiti sve.
Deseta godina braka donijela mi je više tuge nego radosti. Moj muž, Ivan, počeo je mjeriti naš odnos kroz novac, a ne kroz ljubav i poštovanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i da li se još uvijek možemo spasiti.
Zovem se Maryla i imam troje djece, ali danas, u ovoj tihoj kući, osjećam se kao da ih nikada nisam imala. Najstariji sin, Ivan, otišao je u Njemačku prije petnaest godina i nikada se nije vratio, a kćerka Lejla i najmlađi sin Dario žive u Zagrebu i Sarajevu, svaki zaokupljen svojim životom. Svake zime, dok vani snijeg škripi pod nogama, prebiram po starim pismima i slikama, pitajući se gdje sam pogriješila i zašto sam postala suvišna u životima vlastite djece.
Kao tinejdžer u Sarajevu kasnih 1950-ih, svoju prvu plaću dao sam majci iz ljubavi, vjerujući da činim ispravnu stvar. Šezdeset i dvije godine kasnije, pronašao sam taj novac skriven u staroj kutiji, zajedno s pismom koje nikad nije otvorila. Otkriće me natjeralo da preispitam sve što sam mislio da znam o našoj obitelji i o sebi.
Moje ime je Ivo, djed sam iz malog slavonskog sela, i nikad nisam mislio da će obična rođendanska pita izazvati toliku buru u mojoj obitelji. Sve je počelo kad sam pokušao iznenaditi unuke, a završilo je suzama, nesporazumima i starim ranama koje su isplivale na površinu. Ova priča je o tome kako nas sitnice mogu razdvojiti, ali i ponovno spojiti.
U ovoj priči opisujem kako sam, kao umirovljenica s ograničenim primanjima, odlučila pokloniti ručno pleteni šal svojoj unuci po unuku. Umjesto zahvalnosti, dočekala me hladnoća i tišina, što je otvorilo stare rane i pitanja o vrijednosti pažnje naspram materijalnog. Kroz obiteljsku napetost i vlastite sumnje, pitam se gdje smo to kao društvo skrenuli s puta.
Pet godina nakon što sam saznala za aferu svog muža, pišem pismo njegovoj ljubavnici. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir, suočim se s prošlošću i vratim dostojanstvo sebi i svojoj porodici. Kroz bol, izdaju i borbu za oprost, otkrivam snagu koju nisam znala da imam.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala odlučiti što je najbolje za mog starog očuha Ivana, koji je ostao sam u trošnoj kući na kraju sela. Između brige za svoju kćer Lanu i svakodnevnih borbi s poslom, osjećala sam se rastrgano između prošlosti i budućnosti. Ova priča je o ljubavi, krivnji i hrabrosti da pronađemo novo mjesto koje možemo nazvati domom.
U trenutku kad sam pronašla bakin stari recept za Linzer kekse, moj svijet se raspao zbog rastave roditelja. Kroz pečenje i miris malina, pokušavam pronaći smisao i toplinu doma koji se raspada. Ova priča je o borbi za obitelj, oprostu i traženju nade u najtežim trenucima.
Svake godine, na rođendan i Božić, šaljem novac svojim unucima. Moje unuke, Ivana i Emina, uvijek mi se zahvale i podijele sa mnom svoje planove, ali moj najstariji unuk, Filip, nikada ne odgovara. Ta tišina boli više nego što sam ikad očekivala.
