Od djetinjstva sam živjela s bakom, jer me majka ostavila zbog novog muža. Godinama kasnije, vratila se u moj život, ali ne iz ljubavi prema meni, već iz vlastite koristi. Ovo je moja priča o boli, nadi i teškoj borbi između prošlosti i budućnosti.
Jednog jutra, dok sam spremala doručak, ćerka me je zamolila da čuvam njenog sina dok je ona u bolnici. Nisam ni slutila da će tih nekoliko dana otkriti porodične tajne koje su mi promenile pogled na sopstvenu porodicu. Sada se pitam da li sam zaista poznavala svoju ćerku i gde smo kao porodica pogrešili.
Nikada nisam mislila da će suze mog sina otkriti tajnu koja će promijeniti sve. Kroz bol, izdaju i teške odluke, borila sam se da zaštitim ono što mi je najvažnije. Ovo je priča o majčinskoj snazi i hrabrosti suočavanja s istinom.
Ostala sam sama nakon što su mi djeca otišla svojim putem, a svakodnevicu mi je ispunila tišina i praznina. Neočekivano, susjedica Azra postala mi je najveća podrška, dok su me vlastita djeca zaboravila. Kroz ovu priču proživljavam tugu, ponos, ali i zahvalnost prema onima koji su tu kada je najpotrebnije.
Izbačena iz kuće od strane vlastitog oca, prolazim kroz godine samoće, borbe i traženja oprosta. Moja priča je ispunjena tugom, ali i tračkom nade da obitelj, koliko god nas povrijedila, može biti izvor iscjeljenja. Danas se pitam: može li se zaista oprostiti onima koji su nas najviše povrijedili?
Moje ime je Lejla i oduvijek su govorili da imam oči svoje bake, ali i njenu dušu. Ova priča vodi vas kroz moje djetinjstvo u Sarajevu, gdje sam, kao dijete s ozbiljnim pogledom, nosila teret porodičnih tajni i tuge. Kroz sukobe, ljubav i gubitke, otkrivam što znači biti dijete koje prerano odraste.
Sve je počelo jednim običnim telefonskim pozivom mog sina, ali završilo je otkrivanjem istine o ženi koju sam godinama izbjegavala. Kroz suze, ljutnju i neočekivanu bliskost, morala sam preispitati vlastite granice oprosta i suosjećanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje prošlost, a počinje nova šansa za obitelj.
Ovo je priča o meni, Lejli, i borbi s nepravdom unutar vlastite porodice. Moja svekrva Jasna uvijek je imala posebnu naklonost prema mojoj zaovi, dok sam ja s mužem Adnanom ostajala po strani, dobijajući samo prazne riječi i tanjir hrane. Kroz suze, svađe i tišinu, pokušavam pronaći snagu da se izborim za svoje dostojanstvo i pitam se – koliko dugo ljubav može izdržati pred licem nepravde?
Moje ime je Mirna i nikada neću zaboraviti trenutak kada smo Tarik i ja, nakon godina borbe s neplodnošću, iznenadili naše roditelje i prijatelje video pozivom. Držali smo našu borbu i trudnoću u tajnosti, a onda im pokazali našu malu Lejlu – dijete za koje su svi mislili da nikada neće doći. Taj trenutak ispunio je naš dom suzama radosnicama, ali i otvorio stare rane, jer su nas godine tišine udaljile od najbližih.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Nakon trinaest godina rada u Kanadi, vratila sam se u rodni grad s nadom da ću obradovati svoju djecu i podijeliti ono što sam mukotrpno stekla. Umjesto zahvalnosti, dočekale su me svađe i ogorčenost između sina i kćeri oko nasljedstva. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam otišla i što sam pokušala sve riješiti novcem.
