Srce mi lupa dok čujem dječju galamu iz hodnika i prepoznajem Sanjinu nestrpljivu, povišenu narav. Moja Ema se povlači iza mog tijela, a ja osjećam krivnju, bijes i nemoć dok gledam kako sve izmiče kontroli. Zapitam se gdje je granica moje obiteljske dužnosti, a gdje počinjem iznevjeravati sebe i svoje dijete.