Moje ime je Ljiljana i imam unuke koje volim više od svega, ali moj sin Ivan i snaha Mirela mi ne dopuštaju da ih čuvam. Sve je počelo zbog nesporazuma i optužbi da sam kriva za njihove financijske probleme. Svaki dan se pitam jesam li mogla nešto drugačije i hoću li ikada ponovno biti dio njihovih života.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje kćeri, a završilo danom koji mi je promijenio pogled na obitelj i vlastite granice. Kroz suze, smijeh i sjećanja, naučila sam koliko je važno biti tu za svoje najmilije, čak i kad misliš da više nemaš snage. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači biti baka u današnjem svijetu i koliko ljubav može izdržati.
Moja kćerka Lejla, nekad nježna i brižna, od kada je u braku s Damirom, sve se više udaljava od porodice. Najviše me zaboljelo kad nije došla na godišnjicu smrti svog oca, a uvijek je govorila da joj je on bio oslonac. Sada se pitam jesam li je izgubila zauvijek ili još ima nade da se vrati kući.
Odrastala sam uz majku, dok je otac bio tek sjena u mom životu, prisutan samo na moj rođendan. Sada, kad sam odrasla, otac traži oprost i drugu priliku, a ja se borim s vlastitim ranama i pitanjem mogu li mu to dati. Ovo je priča o boli, nadi i pokušaju da ponovno izgradimo ono što je bilo izgubljeno.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bježala od svoje prošlosti, misleći da ću uspjehom nadomjestiti prazninu koju je ostavila sestrinska svađa. Kada sam napokon skupila hrabrosti da se javim svojoj sestri Martini, shvatila sam koliko su riječi koje nismo izgovorile teže od onih koje jesmo. Ova priča je moj pokušaj da pronađem oprost, ali i pitanje – koliko nas prošlost određuje i možemo li ikada zaista popraviti ono što smo slomili?
Sve je počelo napetim ručkom kod moje buduće svekrve, gdje sam osjećala da nikada neću biti dovoljno dobra za njenog sina. Kroz niz nesporazuma i obiteljskih drama, naš odnos je bio na rubu pucanja, ali nas je bolest u obitelji natjerala da zaboravimo ponos i pronađemo zajednički jezik. Danas, kad zajedno nazdravljamo, pitam se koliko je malo potrebno da se ljudi zaista razumiju.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam provela u malom selu kraj Dervente. Odrasla sam na zemlji, naučila što znači štednja i rad, ali kad je riječ o unuci, srce mi je mekše nego što bih htjela priznati. Sve se promijenilo kad je zet, Ivan, odlučio da više ne smijem viđati malu Emu jer sam joj, navodno, kvarila zdravlje – a ja se pitam, jesam li stvarno pogriješila ili je ovo samo još jedna rana koju nosi svaka baka u ovoj zemlji?
Planirala sam odmor kod sina u Zagrebu, ali umjesto opuštanja, dočekala me gomila nereda i osjećaj da sam nevidljiva. Nitko nije rekao hvala, a ja sam se pitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o izdaji, boli i borbi za dostojanstvo moje majke. Moj brat Dario odbio je pomoći kada nam je bilo najteže, a njegov plan da proda majčinu kuću slomio nam je srce. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako porodica može postati stranci i gdje povući granicu između oprosta i samopoštovanja.
Kada sam morala otići u inozemstvo zbog posla, ostavila sam svoju kćer Avu u najosjetljivijem periodu njenog života. Sada, godinama kasnije, suočavam se s njenim zamjeranjem i pokušavam popraviti naš odnos. Ova priča istražuje duboke emocionalne rane i nadu za pomirenje.
