Ovo je moja priča o borbi između majčinske ljubavi i osjećaja krivnje. Moj sin Emir, iako odrasla osoba s porodicom, ne prestaje tražiti moju pomoć, a ja se svake noći pitam jesam li ga razmazila ili mu zaista pomažem. Ova dilema me razdire i tjera da preispitujem sve odluke koje sam donijela kao majka.
Moje ime je Vesna i nikada nisam mislila da će mi vlastita majka, u osamdesetoj godini, okrenuti leđa zbog razvoda. Sada, kad se svi bore za njezinu naklonost i imovinu, osjećam se izdano od onih koje sam najviše voljela. Moja kćerka Lana, majka Marija i brat Davor – svi su postali stranci u mojoj kući, a ja više ne znam kome mogu vjerovati.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala zadovoljiti svoju porodicu, a posebno oca. Nakon što sam čula njegove bolne riječi, odlučila sam ih ne pozvati na svoje vjenčanje. Sada, dok gledam slike s tog dana, pitam se jesam li napokon izabrala sebe ili sam napravila najveću grešku u životu.
Zovem se Ivana i gledala sam kako moja prijateljica Nora, koja je uvijek osuđivala one koji se žale na brigu za starije, doživljava vlastitu lekciju kad je preuzela skrb o svom djedu. U samo tri dana, Nora je prošla kroz emotivni vrtlog, suočavajući se s istinom koju je godinama ignorirala. Ova priča otkriva koliko su predrasude i stvarnost često u sukobu, te kako nas život natjera da preispitamo vlastite stavove.
Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me svekrva gura na rub porodice. Dok mojoj zaovi daje novac i podršku, meni šalje samo ostatke i prezir. Svaki dan tražim snagu da zaštitim svoju porodicu, a da ne izgubim mir u vlastitom domu.
Ove godine odlučila sam da više neću biti sluškinja na muževljevom rođendanu. Postavila sam granice njegovoj obitelji, ne sluteći kakvu će buru to izazvati. Ovo je priča o suzama, svađama i danu koji mi je promijenio život.
Moje ime je Ivan Petrović. Ovo je priča o tome kako je ljubomora uništila moj brak s Anom, kako sam izgubio povjerenje svoje djece, te kako sam se pokušao iskupiti kad sam shvatio da bih mogao ostati potpuno sam. Pitanje je – može li se sve oprostiti ili postoje rane koje nikada ne zarastu?
Moje ime je Vesna i nekad sam bila najbolja prijateljica svojoj kćerki, a danas sam joj samo broj u mobitelu. Svaki poziv s njezine strane budi u meni nadu, ali i strah – jer znam da me zove samo kad joj nešto treba. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i ima li još nade za nas.
Od prvog dana braka osjećam teret usporedbe sa supruginim roditeljima, koji žive u luksuzu dok mi svaku kunu prevrćemo. Svaka večera kod njih podsjeća me na vlastite neuspjehe, a pritisak da pružim sigurnost obitelji prijeti da uništi naš brak. Ovo je priča o ponosu, ljubavi i granicama koje sam spreman prijeći za mir u vlastitom domu.
Od smrti bake prošle su dvije godine, a ja još uvijek ne mogu useliti u stan koji mi je ostavila. Svaka rasprava s mamom završava suzama i osjećajem izdaje, dok se pitam može li obitelj biti najveći neprijatelj. Moja borba za pravdu i dom pretvara se u borbu za vlastiti identitet.
Moj sin Ivan bio je moje sve, a onda je bez riječi otišao i oženio se u Njemačkoj, ne pozvavši ni mene ni njegovog oca na vjenčanje. Ova priča je o boli, razočaranju i pokušaju da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za našu porodicu. Pitanje koje me proganja je: može li se povjerenje obnoviti nakon što ti vlastito dijete okrene leđa?
Zovem se Vesna i postala sam majka u četrdesetoj godini, nakon godina borbe s neplodnošću. Moj sin Filip bio je centar mog svijeta, ali danas, kad je odrasla osoba, pitam se jesam li ga previše štitila i time mu oduzela priliku da odraste u odgovornog čovjeka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da li je moguće ispraviti prošlost.
