Ova priča prati moju borbu da pronađem svoje mjesto u životu unuka, dok se suočavam s nesuglasicama sa snahom oko odgoja. Između želje da pružim ljubav i potrebe da poštujem granice, osjećam se izgubljeno i neshvaćeno. Kroz svakodnevne sukobe i tišinu, pitam se gdje je granica između brige i miješanja.
Moja svakodnevica se raspada otkako je svekrva poželjela useliti kod nas. Suprug ne zna reći ‘ne’, a ja osjećam kako gubim jedino mjesto gdje sam zaista svoja. Ovo je priča o borbi za granice, ljubavi i pravu na vlastiti dom.
Moj sin Ivan nestao je bez traga na gotovo pet godina. Kada se neočekivano vratio, doveo je djevojku koju nisam mogla prihvatiti, sve dok nisam čula njenu priču. Ova priča govori o boli, predrasudama i snazi oprosta.
Kada sam postala baka, osjetila sam da mi se život ponovno ispunio. Željela sam biti podrška svom sinu i njegovoj obitelji, ali nisam ni slutila da će moja prisutnost postati kamen spoticanja. Sada se pitam gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti dobra baka u današnje vrijeme.
Moj svijet se srušio kad sam izgubila supruga Juru nakon četrdeset godina braka. Uvjerena da je ljubav za mene završena, povukla sam se u rutinu i samoću, sve dok neočekivani susret s Ivanom nije probudio osjećaje za koje sam mislila da su zauvijek nestali. Ova priča je o strahu, hrabrosti i tome kako nikada nije kasno za novu ljubav.
U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Zovem se Ivana i dvanaest godina sam živjela u braku s Davorom, gdje su novac, kontrola i strah određivali svaki moj dan. Godinama sam šutjela zbog djece i nade da će se nešto promijeniti, ali svaki novi dan donosio je samo još više boli i nemoći. Na kraju sam morala odlučiti: ostati zbog porodice ili pokušati pronaći slobodu za sebe i svoju djecu.
Moje ime je Marija. Nakon trideset i osam godina šutnje, danas prvi put gledam u oči sina kojeg su mi oduzeli u Jugoslaviji osamdesetih, kad sam bila prisiljena dati ga na usvajanje. Ovo je priča o krivnji, obiteljskim tajnama i mojoj očajničkoj potrazi za oprostom.
Od trenutka kada je moj sin Filip došao na svijet, moj život se preokrenuo. Obiteljski odnosi su se raspadali pred mojim očima, a ja sam se borio između ljubavi prema djetetu i boli zbog odbacivanja od strane vlastitih roditelja. Danas, dok gledam unatrag, pitam se može li čovjek istovremeno voljeti i odbacivati.
Od malih nogu, osjećao sam se kao pijun u igri svojih roditelja. Godinama sam potiskivao vlastite želje i snove, pokušavajući biti dijete kakvo su oni željeli, a ne ono što sam ja zaista bio. Sada, na pragu tridesete, pitam se imam li snage prekinuti taj lanac i napokon živjeti svoj život.
Moje ime je Ljubica i prije dvije godine sam pristala pomoći sinu i snahi, misleći da je to samo privremeno. Danas sam zarobljena u rutini gdje više ne prepoznajem sebe, a moje potrebe i snovi su nestali u tišini svakodnevnih žrtava. Pitam se gdje sam nestala i jesam li postala samo baka na poziv, zaboravljajući tko sam bila prije svega ovoga.
Zovem se Ivana. Nakon razvoda od Damira, nadala sam se miru zbog našeg sina Luke, ali sve se promijenilo kad je Damir započeo vezu s Anom. Njezina ljubomora i manipulacije unijele su razdor među nas, a ja sam morala boriti bitku za svoje mjesto kao majka.
