Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu. Suprug Dario i ja borimo se s kreditom, dok njegovi roditelji žive u izobilju i obasipaju našeg sina Leona skupim poklonima koje ne smije ponijeti kući. Ova priča je o boli, ljubavi i nerazumijevanju između generacija – i o tome koliko je teško kad materijalno postane važnije od osjećaja.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Nakon što mi je otac preminuo, donijela sam tešku odluku i izbacila njegovu dugogodišnju partnericu iz naše kuće. Obitelj me sada gleda kao čudovište, ali ja vjerujem da sam postupila ispravno. Ova priča je moj pokušaj da objasnim svoje razloge i suočim se s vlastitim osjećajima krivnje i prkosa.
Nakon dvadeset godina braka, moj muž Dario me ostavlja zbog mlađe žene. U vrtlogu tuge i šoka, prva ruka utjehe dolazi od osobe za koju sam mislila da mi je najveći neprijatelj. Ovo je priča o gubitku, obiteljskim sukobima i neočekivanoj bliskosti.
Moje ime je Ljiljana Kovačević. Oduvijek sam imala težak odnos sa svojom snahom, Eminom. Kada je moj sin Ivan odlučio da se razvede, suočila sam se s vlastitim predrasudama i pitanjem što zapravo znači biti obitelj. Ovo je priča o danu kad se sve raspalo, ali i o onome što sam naučila o ljubavi, prihvaćanju i puštanju.
Nakon godina borbe s kreditom i stalne brige za obitelj, odlučila sam nagraditi samu sebe tihim vikendom na Plitvicama. Umjesto podrške, dočekala me lavina zamjerki i osjećaj krivnje. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između vlastitih potreba i očekivanja najbližih.
Zovem se Nikola i cijeli život tražim odgovor na pitanje zašto su me roditelji ostavili. Odrastao sam u domovima i hraniteljskim porodicama, boreći se s osjećajem nepripadanja i stigme zbog bolesti. Kroz bol, izdaju i rijetke trenutke sreće, pokušavam pronaći smisao i vlastiti identitet.
Moj sin Ivan želi napustiti naš dom i preseliti se u staru ljetnu kuću na selu, a ja to ne mogu prihvatiti. U ovoj priči proživljavam unutarnju borbu između želje da ga zaštitim i potrebe da ga pustim da odraste. Kroz sukobe, sjećanja i razgovore, pokušavam pronaći odgovor na pitanje: kada je vrijeme pustiti dijete da krene svojim putem?
Jedan telefonski poziv od svekrve u ponoć preokrenuo mi je život. U ovoj priči otkrivam kako su godine potisnutih sukoba kulminirale dramom na policiji, dok sam na rukama držala svoje dijete. Pitanje oprosta i granica u obitelji postaje središte mog unutarnjeg previranja.
Moje ime je Ivana i već mjesecima gledam kako moja svekrva, gospođa Ljubica, otvoreno favorizira moju nećakinju Lanu, dok mog sina Petra gotovo i ne primjećuje. Svaki put kad dođemo kod nje, osjećam kako se u meni gomila tuga i bijes, ali ne znam kako to riješiti bez da uništim krhki mir u obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor – i možda utjehu – među onima koji su prošli kroz isto.
Nikada nisam mislila da će jedan telefonski poziv od mame promijeniti sve. Njena molba da prepustim stan bratu razderala je moje srce i povjerenje u obitelj. Sada stojim pred najtežom odlukom: birati sebe ili žrtvovati sve za mir u kući.
Ovo je priča o mojoj borbi da pomognem svom najboljem prijatelju Leonu, čija se porodica raspadala pred mojim očima. Svakodnevne svađe njegovih roditelja, skrivena tuga i nemoć djeteta da promijeni svijet odraslih, natjerali su me da preispitam što znači biti prijatelj. U toj borbi izgubila sam dio sebe, ali sam naučila koliko je važno ne odustajati od onih koje volimo.
