Jedne olujne večeri moj sin Ivan napustio je svoju ženu i djecu zbog druge žene, a ja sam ostala s osjećajem krivnje i praznine. Kroz bol i razočaranje, zajedno s bivšom snahom Eminom, pokušavam pronaći smisao i obnoviti obitelj, suočavajući se s osudom okoline i vlastitim slabostima. Ovo je priča o oprostu, snazi žena i traženju svjetla nakon tame.
Moje ime je Ivana i već godinama pokušavam održati mir između svoje majke, muža i dvoje odrasle djece. Majčina prisutnost u našem domu sve više razara našu svakodnevicu, a ja se osjećam zarobljeno između lojalnosti prema njoj i želje da zaštitim svoju obitelj. Svaki dan je nova borba, a ponekad se pitam gdje sam ja u svemu tome.
Prije četiri mjeseca donijela sam odluku koja mi je slomila srce – prepisala sam kuću unuku, a moja kćerka više ne želi ni čuti za mene. Sada živim sama, okružena tišinom i sjećanjima, pitajući se jesam li izabrala ispravno. Svaka noć donosi nova pitanja i još dublju bol zbog izgubljene obitelji.
Moje ime je Ana i cijeli život sam se borila s osjećajem da nisam dovoljno lijepa za ovaj svijet. Odrasla sam u Sarajevu, gdje su svi oko mene imali mišljenje o tome kako žena treba izgledati. Nakon što sam javno progovorila protiv tih standarda, suočila sam se s osudom, ali i pronašla snagu koju nisam znala da imam.
Jedan telefonski poziv promijenio je sve. Moj sin više nije gledao mene, već samo ono što imam. Pitam se, ima li još nade da pronađemo put jedno do drugoga ili smo zauvijek izgubljeni?
Nakon što smo se preselili iz Zagreba u Split, vjerovali smo da ćemo napokon pronaći mir. Međutim, neočekivani upadi rodbine iz Bosne i Hrvatske pretvorili su naš novi dom u stalni hostel. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, shvatila sam koliko je važno postaviti granice – i koliko je to teško kad su u pitanju naši najbliži.
U ovoj priči vodim vas kroz svakodnevicu života s roditeljima u malom stanu u Sarajevu, gdje su vjera i molitva postale moj jedini izlaz iz gušenja i nesporazuma. Dijelim s vama trenutke kada sam mislila da ću puknuti, ali i one kad sam pronašla snagu u sebi i u Bogu. Ova priča je za sve koji su se ikada osjećali zarobljeno, ali nisu prestali tražiti mir.
Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Moja ljubav prema unucima, Anti i Zosi, svakim danom raste, ali isto tako raste i moja zabrinutost zbog načina na koji ih moja snaha, Marija, odgaja. Svaka posjeta njihovom domu pretvara se u borbu između moje želje da pomognem i straha da ću narušiti obiteljsku harmoniju. Pitam se gdje je granica između brige i miješanja, i imam li pravo boriti se za njihovu budućnost.
Oduvijek sam osjećala da sam rastrgana između vlastitih snova i očekivanja svoje obitelji. U ovoj priči govorim o sukobu koji je razorio naš dom, o izdaji, oprostu i tome koliko je teško pronaći sebe među svakodnevnim obavezama. To je priča o boli, nadi i pitanju može li se zaista početi ispočetka.
Već na pragu sam osjetila da nešto nije u redu – vrata su bila odškrinuta, a iznutra se čuo smijeh nepoznatih ljudi. Strah i bijes su me preplavili dok sam shvatala da su uljezi zapravo ljudi iz moje prošlosti, a prava izdaja tek je trebala biti otkrivena. Ova priča je moj put kroz porodične laži, gubitak doma i snagu koju sam pronašla kad sam ostala sama protiv svih.
Ovo je priča o meni, Ivanu, koji sam nakon godina rada u zagrebačkom fast foodu dobio otkaz i posljednju plaću isplaćenu u kovanicama. Kroz sukobe s gazdom, obiteljsku sramotu i borbu za dostojanstvo, suočavam se s pitanjem koliko vrijedim u očima društva. Moja priča otvara raspravu o pravima radnika, poniženju i borbi za pravdu.
