Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da ljubav moje bake dolazi u obliku štedne knjižice, a ne u toplini poklona. Odrasla sam između čežnje za njezinom pažnjom i tihe zavisti prema prijateljima čije su bake uvijek donosile slatkiše i igračke. Tek kad je obitelj pukla zbog nesporazuma, shvatila sam koliko su sitnice važne za osjećaj pripadnosti.
Moje ime je Vesna. Nakon godina rada u Njemačkoj, shvatila sam da sam vlastitim rukama stvorila ovisnost svojih kćeri o meni, a time i razdor među njima. Ovo je priča o tome kako sam, suočena s istinom, odlučila napokon živjeti za sebe.
U malom selu u Hrvatskoj, samohrana majka Ana bori se s poslom i roditeljskim obavezama. Njezin osmogodišnji sin Luka pokazuje neobičan interes za njezin rad kao krajobrazni arhitekt. Unatoč njegovom entuzijazmu, Anina usredotočenost na pružanje brzih rješenja umjesto poticanja njegove radoznalosti dovodi do neočekivanog preokreta.
Kao učiteljica u malom gradu, suočavam se s izazovima i frustracijama koje dolaze s radom s djecom i njihovim roditeljima. Svakodnevno svjedočim kako roditelji idealiziraju svoju djecu, nesvjesni njihovih pravih lica. Ova priča otkriva istine koje roditelji često ne žele čuti o svojoj djeci.
U svijetu opsjednutom savršenstvom, Anina odluka da se suprotstavi nerealnim standardima ljepote bila je hrabra. Pozvala je žene da prihvate svoju prirodnu ljepotu, izazivajući beskrajnu potragu za savršenstvom. Njena poruka, iako snažna, naišla je na otpor, otkrivajući surove stvarnosti društvenih očekivanja.
U trenutku kada sam odlučila pomoći beskućniku Nikoli, nisam mogla ni zamisliti koliko će taj čin promijeniti moj pogled na svijet. Njegova priča o gubitku i borbi za preživljavanje duboko me dirnula i natjerala da preispitam vlastite prioritete. Ova priča otkriva surovu stvarnost života na ulici i važnost empatije.
