Moje ime je Milica i život mi se preokrenuo kada se moja svekrva Ljubica doselila kod nas. Svakodnevno sam se borila između osjećaja dužnosti prema porodici i vlastite potrebe za slobodom, dok je moj brak s Ivanom visio o koncu. Ovo je priča o tihoj borbi, žrtvi i pitanjima koja mnoge žene u Hrvatskoj i Bosni nose u sebi, ali rijetko izgovore naglas.
Na rođendanu svog brata doživjela sam javno poniženje od strane svoje snahe jer nisam htjela čuvati njeno dijete. Ta večer mi je zauvijek promijenila pogled na porodicu i vlastitu vrijednost. Ovo je priča o boli, izdaji i traženju svog mjesta među najbližima.
Zovem se Katarina i moj svijet se preokrenuo kad je moja svekrva odlučila pokloniti stan mlađoj kćeri i useliti se k nama. Kroz ovu priču dijelim kako je ta odluka unijela nemir, nesigurnost i sukobe u naš dom, ali i kako sam pokušala pronaći snagu da zaštitim svoju obitelj i brak. Ovo je priča o granicama, ljubavi i borbi za vlastiti mir.
Usred obiteljske večere, moj muž Ivan izgovara riječi koje me duboko pogađaju i otvaraju stare rane. Suočavam se s vlastitim ponosom, obiteljskim očekivanjima i pitanjem što zaista znači biti podrška jedno drugome. Kroz bolne dijaloge i unutarnju borbu, moram odlučiti hoću li dopustiti da nas prošlost razdvoji ili pronaći snagu za oprost i zajedništvo.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam nakon godina borbe za brak, napokon skupila hrabrost i rekla svom mužu Davoru zbogom. Sve je počelo kao bajka, ali se pretvorilo u svakodnevnu borbu s njegovom ljubomorom, mojom kćeri iz prvog braka i pritiskom okoline. Ova priča je o boli, hrabrosti i odluci da biram sebe i svoju kćer.
Moje ime je Jadranka. Ova priča je o tome kako sam izgubila kontakt sa svojim unucima zbog nesporazuma i porodičnih svađa. Pišem ovo s nadom da će neko razumjeti moju bol i možda pronaći način da se ovakve stvari ne događaju drugima.
Rođen sam u hladnoj bolničkoj sobi, ostavljen bez imena i zagrljaja. Odrastao sam kroz domove za nezbrinutu djecu, privremene obitelji i vječno traženje pripadnosti. Danas, kao odrasli čovjek, još uvijek tražim odgovor na pitanje: što je zapravo dom i može li se ljubav pronaći ili je ona samo iluzija?
Ovo je priča o meni, Ljiljani, umirovljenici iz Sarajeva, koja svakodnevno sjedi uz prozor i broji korake svoje djece. Iako me redovno zovu i pitaju kako sam, osjećam prazninu u tim razgovorima, kao da iza svega stoji samo interes za ono što će ostati iza mene. Kroz sjećanja na teške dane kad sam sama odgajala troje djece, pitam se: je li ljubav nestala ili je samo promijenila oblik?
Moja kćerka Ivana i njen muž Emir žele kupiti novi stan, ali Emir inzistira da ga upišu na ime svoje majke. Osjećam se izdano i zabrinuto za Ivaninu budućnost, pogotovo jer je trudna s drugim djetetom. Borim se između želje da zaštitim svoju kćer i straha da ću je izgubiti ako se previše miješam.
Moj sin Ivan mi je zabranio dolaziti u njegov dom nakon što me njegova supruga optužila za nešto što nisam učinila. Osjećaj izdaje i gubitka povjerenja razorio je našu obitelj, a ja sam ostala sama, preispitujući svaki trenutak svog majčinstva. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem snagu za oprost.
Moj sin Amar je u školi rekao nešto ružno o svom prijatelju. Umjesto kazne, odlučila sam ga naučiti što riječi znače i koliko mogu povrijediti. Kroz razgovore, suze i iskreno izvinjenje, zajedno smo otkrili snagu oprosta i razumijevanja.
Na Badnjak, dok su mirisi sarme i baklave ispunjavali stan, moja majka je pred cijelom porodicom optužila moju suprugu Lejlu da uništava svaki naš zajednički trenutak. U tom trenutku, osjećao sam kako se cijeli moj svijet ruši i kako moram birati između žene koju volim i majke koja me odgojila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim može li se ikada pronaći mir između dvije porodice, dva svijeta, i dvije ljubavi.
