Zovem se Dario i mislio sam da imam sve – suprugu, kćer, posao. No, kad je Lana teško oboljela, a Jasmina nestala bez traga, moj svijet se srušio. Morao sam se suočiti s istinom koju nisam želio vidjeti i naučiti što znači biti otac kad sve drugo nestane.
Moje ime je Jadranka. Nakon što su mi djeca otišla iz kuće, ostala sam sama sa snahom s kojom nikako ne mogu pronaći zajednički jezik. Kad sam potražila utjehu kod kćeri, naišla sam na zid šutnje i osjećaj odbačenosti, pa se pitam gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u životima moje djece.
Zovem se Amela Hadžić i ovo je priča o tome kako sam se borila za svoju kćerku Lejlu, dok su mi svi govorili da odustanem. Nakon teškog poroda i borbe s depresijom, suočila sam se s osudom porodice i društva. Ipak, ljubav prema djetetu dala mi je snagu da nastavim, iako sam često bila na rubu.
Ležim na starom kauču u polumraku, dok kiša udara o prozor, i pitam se gdje sam pogriješio. Obećao sam majci da ću se brinuti za svoju sestru Anitu, ali umjesto ljubavi i zajedništva, naš dom je ispunila pohlepa, svađe i tišina. Sada, kad sam sve izgubio, ostaje mi samo pitanje: je li kuća vrijedila cijene koju sam platio?
Moja priča počinje jednim kasnim pozivom moje mlađe sestre, kad sam ponovno osjetila teret obiteljskih očekivanja na svojim leđima. Godinama sam bila ta koja je sve držala na okupu, ali sada, kad se majčina bolest pogoršala, osjećam kako se gubim u tuđim potrebama. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći ravnotežu između ljubavi prema obitelji i vlastite sreće.
Godinama sam šutjela o muževim prevarama, glumeći sretnu ženu zbog djece i mira u kući. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, gdje sam prvi put jasno vidjela tko mi je zaista podrška. Ta bolna spoznaja natjerala me da preispitam cijeli svoj život i donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Moj sin Dario mi svakog mjeseca potajno šalje novac, moleći me da to nikada ne spomenem njegovoj ženi. Ova tajna polako razara našu obitelj i tjera me da preispitam vlastite vrijednosti i odnos prema novcu i ljubavi. U ovoj priči dijelim svoju unutarnju borbu, obiteljske sukobe i pitanje – može li se ljubav doista mjeriti novcem?
Moja majka je uvijek birala moju sestru, ali kad je zbog nje uzela poklone koje sam kupila svojoj djeci i dala ih sestrinoj djeci, osjetila sam da je pređena granica. Suočavanje s njom otvorilo je stare rane i razotkrilo bolne istine o našoj obitelji. Sada se pitam ima li nade za nas ili su neki odnosi jednostavno osuđeni na ponavljanje istih grešaka.
Zovem se Petra i nikad nisam mislila da ću izgubiti sebe pokušavajući ugoditi svima osim sebi. Život pod istim krovom sa svekrvom i svekrom pretvorio se iz privremene nužde u svakodnevnu borbu za dostojanstvo, ljubav i mir. Ovo je priča o tome kako sam naučila reći ‘dosta’ i ponovno pronašla svoj glas.
Jedne olujne noći, dok sam sama sjedila u svom iznajmljenom stanu u Sarajevu, na vrata su mi pokucali nepoznati ljudi tražeći da ih pustim unutra. Njihova priča o nevolji i potrebi za smještajem pokrenula je lavinu sumnji, straha i suosjećanja u meni. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljudskosti i vlastite sigurnosti, dok se suočavam s pritiscima okoline i vlastitom savješću.
Sve je počelo kada sam primila pismo od majke, molbu za alimentaciju. Morala sam se suočiti s prošlim ranama i pitanjem dugujem li joj išta više od onoga što zakon nalaže. Ovo je priča o boli, krivnji i borbi za vlastiti život.
Preselili smo se na more kako bismo izgradili novi život, ali dolazak moje svekrve unio je nemir i sumnje u naš brak. Kroz svakodnevne sukobe i neizgovorene riječi, suočavala sam se s osjećajem nepripadanja i borila za svoje mjesto u obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i odgovor na pitanje: gdje je granica između poštovanja i samopoštovanja?
