Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Moja priča počinje onog jutra kad sam, iznerviran i umoran, rekao svojoj ženi Lejli da se vrati na posao jer sam mislio da je previše lijena. Ostao sam sam s našim sinom, uvjeren da ću sve lako riješiti, ali istina o roditeljstvu i našoj obitelji me pogodila jače nego što sam mogao zamisliti. Ovo je priča o ponosu, pogreškama i ljubavi koja se rađa iz priznanja vlastitih slabosti.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će običan kuhinjski aparat izazvati rat između dvije žene koje najviše volim. Sve je počelo kad nam je svekrva ponudila perilicu suđa, ali moja mama je to doživjela kao napad na svoj način života. Sada stojim između njih, razapeta između tradicije i modernosti, pitajući se gdje je moje mjesto u toj tihoj borbi.
Zovem se Ivana i nikada nisam željela djecu. Moj muž, roditelji i cijelo društvo to mi nisu mogli oprostiti – godinama sam se borila s osjećajem krivnje, prkosom i čežnjom za slobodom. Ovo je moja priča o tome što znači biti drugačija u zemlji gdje je majčinstvo svetinja.
Jednog sparnog srpanjskog popodneva, moja svekrva donosi mi kantu preraslih krastavaca, dok šogorici Ivani daje savršene male za zimnicu. Osjećam se povrijeđeno i manje vrijedno, ali kroz obiteljske nesuglasice i neočekivane trenutke zajedništva, učim nešto važno o sebi i odnosima s najbližima. Ovo je priča o tome kako nas obični krastavci mogu natjerati da preispitamo vlastite granice i ljubav.
Moja kćerka Ivana me nagovorila da se preselim kod nje i njene obitelji, obećavajući mi toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećala sam se kao teret, nevidljiva u vlastitom domu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto među njima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Na svoj šezdeseti rođendan, okružena porodicom, doživjela sam trenutak koji je zauvijek promijenio naš odnos. Jedan luksuzan poklon postao je povod za otkrivanje starih rana, neizgovorenih istina i skrivenih zamjerki među najbližima. Ovo je priča o tome kako se ljubav i razočaranje isprepliću u srcu svake porodice.
Ovo je priča o meni, Emiru, dječaku iz Sarajeva kojeg su godinama zadirkivali zbog velikih ušiju. Kroz bolne školske dane, podršku porodice i jednu brzu operaciju, pronašao sam snagu da zavolim sebe. Možda će se neko prepoznati u mojoj borbi i pronaći nadu.
Odrastao sam uz brata kojem je otac uvijek davao prednost, dok sam ja ostajao u sjeni. Nakon što sam godinama brinuo o ocu i kući, otkrio sam da me oporuka nije spomenula. Sada se pitam vrijedi li žrtva ako na kraju ostaneš praznih ruku.
Ja sam Marija, majka koja je cijeli život provela na selu, podižući svoju kćerku Anu s ljubavlju i žrtvom. Kada je odrasla i preselila se u Zagreb, počela se sramiti naših jednostavnih običaja i porijekla. Najveća bol u mom životu bila je spoznaja da se udala, a da nas nije ni obavijestila, jer se stidjela tko smo.
Od malena sam živjela pod majčinim strogim okom, uvijek osjećajući da nisam dovoljno dobra. Sada, kad su naše svađe dosegle vrhunac, pitam se jesam li ja kriva što želim biti svoja i disati slobodno. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore i razumijevanje u vlastitoj boli.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu. Suprug Dario i ja borimo se s kreditom, dok njegovi roditelji žive u izobilju i obasipaju našeg sina Leona skupim poklonima koje ne smije ponijeti kući. Ova priča je o boli, ljubavi i nerazumijevanju između generacija – i o tome koliko je teško kad materijalno postane važnije od osjećaja.
