Moje ime je Ivana i deset godina sam sama odgajala svoju kćer, Lejlu. Njezin otac, Adnan, nestao je iz naših života bez objašnjenja, a sada se iznenada pojavio i želi biti dio njezinog odrastanja. Suočena s njegovim zahtjevima i Lejlinim zbunjenim osjećajima, moram odlučiti što je najbolje za nju – i za mene.
Odlučila sam šutjeti dok sam gledala kako moja svekrva predaje ključeve kuće drugom sinu, iako smo muž i ja uložili sve što smo imali u taj dom. Osjećaj izdaje i nepravde razdire me iznutra, a tišina između mene i muža postaje sve teža. Pitam se gdje je granica između obitelji i pravde, i koliko još možemo izdržati prije nego što se sve raspadne.
Moje ime je Ivana i moj život se preokrenuo kad sam upoznala Darija, razvedenog muškarca s osmogodišnjim sinom. Iako sam ga voljela, nisam bila spremna dijeliti svoj dom s njegovim djetetom, što je dovelo do dubokih obiteljskih sukoba i preispitivanja vlastitih granica. Ovo je priča o ljubavi, ljubomori, krivnji i pitanjima koja nemaju jednostavne odgovore.
Nikada nisam mislila da ću doći do trenutka kad ću morati reći svojoj svekrvi da mi vrati ključeve i napusti naš stan. Mjesecima sam šutjela, pokušavala razumjeti i opravdati njezino ponašanje, ali granice su bile prijeđene. Ovo je priča o tome kako su tišina i strpljenje postali teret, a ljubav prema mužu bila stavljena na najveću kušnju.
Nakon što sam otišla u mirovinu, osjećala sam se izgubljeno i nepotrebno. Cijeli život sam radila kao knjižničarka, a sada su me tišina i praznina svakog jutra gušile. Kroz sukobe s obitelji i potragu za novim smislom, naučila sam da vrijednost čovjeka ne određuje dob, već srce i volja da se bori za svoje mjesto pod suncem.
Imam 66 godina i cijeli život sam vjerovala da je porodica najvažnija. Sve sam žrtvovala za svoju djecu, a sada, kad sam sama, pitam se jesam li pogriješila. Ova priča je o boli, razočaranju i tišini koja odzvanja u praznom stanu.
Sve je počelo kad smo odlučili pokloniti kćeri stan koji je ostao nakon smrti mojih roditelja. Mislili smo da činimo nešto veliko i plemenito, ali ubrzo smo se našli kao stranci u vlastitoj obitelji. Sad se pitam jesmo li pogriješili i gdje je nestala ona ljubav zbog koje smo sve to napravili.
Moj sin Emir oženio se i otišao u Njemačku. Vjerovala sam da ćemo ostati bliski, ali sada ne odgovara na moje pozive. Osjećam se izgubljeno između ponosa i boli, pitajući se gdje sam pogriješila.
Nakon smrti brata, sve što je ostavio pripalo je njegovoj ženi, a meni je ostala samo kutija starih fotografija i osjećaj da sam izbrisana iz vlastite obitelji. Odrasla sam uz brata, bili smo nerazdvojni, ali sada, kad ga više nema, osjećam se kao da nikada nisam postojala. Ovo je priča o boli, obiteljskim sukobima i potrazi za smislom u svijetu koji mi je okrenuo leđa.
Prodala sam svoj stan i preselila kod sina i snahe, vjerujući da ću pronaći toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećam se kao gost u vlastitoj obitelji, nepoželjna i suvišna. Svaki dan me boli spoznaja da sam izgubila i dom i osjećaj pripadnosti.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više nisam samo baka, već i nevidljiva pomoćnica u životu svoje kćeri. Svakodnevna borba između ljubavi prema unucima i osjećaja da sam izgubila vlastiti život postala je moj najveći izazov. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i žrtvi.
Ova priča prati moju borbu da pronađem svoje mjesto u životu unuka, dok se suočavam s nesuglasicama sa snahom oko odgoja. Između želje da pružim ljubav i potrebe da poštujem granice, osjećam se izgubljeno i neshvaćeno. Kroz svakodnevne sukobe i tišinu, pitam se gdje je granica između brige i miješanja.
