Nakon što smo se preselili iz Zagreba u Split, vjerovali smo da ćemo napokon pronaći mir. Međutim, neočekivani upadi rodbine iz Bosne i Hrvatske pretvorili su naš novi dom u stalni hostel. Tek kad sam naučila reći ‘ne’, shvatila sam koliko je važno postaviti granice – i koliko je to teško kad su u pitanju naši najbliži.
U ovoj priči vodim vas kroz svakodnevicu života s roditeljima u malom stanu u Sarajevu, gdje su vjera i molitva postale moj jedini izlaz iz gušenja i nesporazuma. Dijelim s vama trenutke kada sam mislila da ću puknuti, ali i one kad sam pronašla snagu u sebi i u Bogu. Ova priča je za sve koji su se ikada osjećali zarobljeno, ali nisu prestali tražiti mir.
Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Moja ljubav prema unucima, Anti i Zosi, svakim danom raste, ali isto tako raste i moja zabrinutost zbog načina na koji ih moja snaha, Marija, odgaja. Svaka posjeta njihovom domu pretvara se u borbu između moje želje da pomognem i straha da ću narušiti obiteljsku harmoniju. Pitam se gdje je granica između brige i miješanja, i imam li pravo boriti se za njihovu budućnost.
Oduvijek sam osjećala da sam rastrgana između vlastitih snova i očekivanja svoje obitelji. U ovoj priči govorim o sukobu koji je razorio naš dom, o izdaji, oprostu i tome koliko je teško pronaći sebe među svakodnevnim obavezama. To je priča o boli, nadi i pitanju može li se zaista početi ispočetka.
Već na pragu sam osjetila da nešto nije u redu – vrata su bila odškrinuta, a iznutra se čuo smijeh nepoznatih ljudi. Strah i bijes su me preplavili dok sam shvatala da su uljezi zapravo ljudi iz moje prošlosti, a prava izdaja tek je trebala biti otkrivena. Ova priča je moj put kroz porodične laži, gubitak doma i snagu koju sam pronašla kad sam ostala sama protiv svih.
Ovo je priča o meni, Ivanu, koji sam nakon godina rada u zagrebačkom fast foodu dobio otkaz i posljednju plaću isplaćenu u kovanicama. Kroz sukobe s gazdom, obiteljsku sramotu i borbu za dostojanstvo, suočavam se s pitanjem koliko vrijedim u očima društva. Moja priča otvara raspravu o pravima radnika, poniženju i borbi za pravdu.
Moja majka je došla živjeti kod nas nakon što je napunila 75 godina, misleći da je to najprirodnija stvar na svijetu. Međutim, ubrzo sam shvatila da su svakodnevni suživot, stare rane i neizgovorene riječi mnogo teži nego što sam mogla zamisliti. Ovo je priča o tome kako su se naši odnosi mijenjali, kako sam se borila za vlastiti mir i kako sam naučila što znači biti kćerka, supruga i majka – sve u isto vrijeme.
Moja svekrva, Marija, traži od mene da prodam kuću koju sam naslijedila od roditelja i preselim se kod nje radi njezine udobnosti. Osjećam se rastrgano između vlastite sreće i tuđih očekivanja, dok se moj suprug Ivan povlači i ne želi zauzeti stranu. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanjem: gdje su granice žrtve za obitelj?
Moja priča počinje na dan kada sam shvatila da moja kćerka nije dobrodošla za istim stolom kao moj sin. Svekrvina stara tradicija favoriziranja jednog djeteta razdire našu obitelj, a ja se borim između ljubavi prema djeci i želje da sačuvam mir. Svaka riječ, svaki pogled, postaje borba za pravdu i dostojanstvo moje djece.
Moje ime je Ivana i već pet godina pokušavam postati majka. Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, moj suprug Dario i ja suočavamo se s najtežim pitanjem našeg života. Sve se mijenja kad jednog hladnog prosinačkog jutra pronađemo dijete na pragu naše zgrade.
Sve se promijenilo one olujne noći kada je moja unuka, uplakana i promrzla, pokucala na moja vrata, a moja kćerka, Lejla, nestala bez traga. Kroz ovu priču proživljavam krivnju, otkrivam porodične tajne i pitam se gdje sam pogriješila kao majka. Ovo je priča o ljubavi, gubitku i nadi da će nas istina možda jednog dana ponovno spojiti.
