Moje ime je Vesna. Nakon što sam izbacila sina i njegovu ženu iz svog stana, prvi put sam se suočila s istinom o sebi, svojoj obitelji i godinama potisnute krivnje. Ovo je priča o granicama, ljubavi i oslobađanju od tereta koji mi nije pripadao.
Moje ime je Dario. Otišao sam raditi u Njemačku kako bih prehranio porodicu, ali povratak kući otkrio je neočekivane probleme. Sada se pitam jesam li ja jedini koji nosi teret ili je vrijeme da i supruga preuzme odgovornost.
Od prvog dana osjećam da sam u sjeni svog brata. Dok on živi u stanu koji su mu roditelji dali, moj je iznajmljen, a meni je zabranjeno da išta mijenjam. Svaki dan se borim s osjećajem nepravde i pitanjem: gdje je moje mjesto u ovoj porodici?
Moje ime je Ivana i našla sam se rastrgana između dvije žene koje su mi najvažnije u životu – moje majke i moje svekrve. Nakon što sam odlučila brinuti o bolesnoj svekrvi, moj odnos s mamom se potpuno promijenio, a osjećaj krivnje i neshvaćenosti me proganja svakog dana. Ova priča je moj pokušaj da pronađem mir, ali i odgovor na pitanje: kako izabrati između ljubavi i dužnosti?
Moj sin Dario viče na mene jer misli da me vara čovjek kojem vjerujem. Razapeta sam između ljubavi prema sinu i želje da vjerujem u dobro u ljudima. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, jer ne znam kako dalje.
Moje ime je Ljubica. Prije nekoliko mjeseci izbacila sam vlastitog sina iz kuće i preselila kod njegove žene, svoje snahe. Svi misle da sam poludjela, ali ja znam da sam prvi put u životu napravila ono što je ispravno.
Probudio me telefonski poziv koji mi je zauvijek promijenio život. Moji roditelji su mi rekli da moram napustiti svoj stan jer su odlučili preseliti u grad. Kroz suze, ljutnju i izdaju, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo.
Pet godina nakon što smo posudili veliki novac muževljevim roditeljima, moj muž želi zaboraviti dug, ali moja majka me tjera da ih podsjetimo. Svaka večera postaje poprište neizgovorenih riječi, a ja se lomim između lojalnosti prema mužu i osjećaja pravde prema svojoj porodici. Ova priča je moj pokušaj da pronađem izlaz iz začaranog kruga šutnje, zamjeranja i ljubavi.
Nakon trinaest godina braka s Damirom, našla sam se pred ponorom. Borba za skrbništvo nad djecom i vlastito dostojanstvo pretvorila je moj život u neprekidnu oluju. U ovoj priči otkrivam kako sam se suočila s boli, nepravdom i vlastitim strahovima, tražeći snagu da nastavim dalje.
Sve je počelo kad je naša stara dadilja, teta Ljiljana, morala iznenada otići. U očaju smo angažirali novu dadilju, Mirelu, koja je s djecom bila savršena, ali njezino ponašanje prema mom mužu izazvalo je nemir u meni. Sada se pitam – gdje je granica između profesionalnosti i privatnosti, i što učiniti kad osjetite da nešto nije u redu?
Živim u staroj zgradi u Sarajevu, gdje sam godinama hranila susjedino dijete jer je ona često radila ili bila odsutna. U početku sam to radila iz suosjećanja, ali sada osjećam kako me iskorištava i ne znam kako joj reći da više ne mogu bez da narušim naš odnos. Svaki dan osjećam sve veći pritisak i pitam se gdje je granica između pomoći i naivnosti.
Zovem se Mirela i majka sam troje djece. Zbog svojih tetovaža svakodnevno se suočavam s predrasudama, od zabrane ulaska u školu moje djece do odbijanja na razgovorima za posao. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i prihvaćanjem u društvu koje još uvijek teško prašta različitost.
