Moje ime je Jadranka. Ova priča je o tome kako sam izgubila kontakt sa svojim unucima zbog nesporazuma i porodičnih svađa. Pišem ovo s nadom da će neko razumjeti moju bol i možda pronaći način da se ovakve stvari ne događaju drugima.
Rođen sam u hladnoj bolničkoj sobi, ostavljen bez imena i zagrljaja. Odrastao sam kroz domove za nezbrinutu djecu, privremene obitelji i vječno traženje pripadnosti. Danas, kao odrasli čovjek, još uvijek tražim odgovor na pitanje: što je zapravo dom i može li se ljubav pronaći ili je ona samo iluzija?
Ovo je priča o meni, Ljiljani, umirovljenici iz Sarajeva, koja svakodnevno sjedi uz prozor i broji korake svoje djece. Iako me redovno zovu i pitaju kako sam, osjećam prazninu u tim razgovorima, kao da iza svega stoji samo interes za ono što će ostati iza mene. Kroz sjećanja na teške dane kad sam sama odgajala troje djece, pitam se: je li ljubav nestala ili je samo promijenila oblik?
Moja kćerka Ivana i njen muž Emir žele kupiti novi stan, ali Emir inzistira da ga upišu na ime svoje majke. Osjećam se izdano i zabrinuto za Ivaninu budućnost, pogotovo jer je trudna s drugim djetetom. Borim se između želje da zaštitim svoju kćer i straha da ću je izgubiti ako se previše miješam.
Moj sin Ivan mi je zabranio dolaziti u njegov dom nakon što me njegova supruga optužila za nešto što nisam učinila. Osjećaj izdaje i gubitka povjerenja razorio je našu obitelj, a ja sam ostala sama, preispitujući svaki trenutak svog majčinstva. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem snagu za oprost.
Moj sin Amar je u školi rekao nešto ružno o svom prijatelju. Umjesto kazne, odlučila sam ga naučiti što riječi znače i koliko mogu povrijediti. Kroz razgovore, suze i iskreno izvinjenje, zajedno smo otkrili snagu oprosta i razumijevanja.
Na Badnjak, dok su mirisi sarme i baklave ispunjavali stan, moja majka je pred cijelom porodicom optužila moju suprugu Lejlu da uništava svaki naš zajednički trenutak. U tom trenutku, osjećao sam kako se cijeli moj svijet ruši i kako moram birati između žene koju volim i majke koja me odgojila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim može li se ikada pronaći mir između dvije porodice, dva svijeta, i dvije ljubavi.
Moj život se pretvorio u beskrajni krug kuhanja i šutnje, jer moj muž Dario odbija jesti išta što nije svježe pripremljeno. Svaki dan osjećam kako gubim dio sebe između mirisa luka i tihe frustracije koja raste u meni. Ponekad se pitam gdje je nestala ona ljubav zbog koje sam nekad s osmijehom kuhala.
Zovem se Mirela i ispričat ću vam kako je dolazak moje svekrve Ankice u naš stan u Sarajevu pretvorio moj život u svakodnevnu borbu. Moj muž Dario uvijek je bio na njenoj strani, a ja sam polako gubila sebe, svoj glas i sigurnost doma. Ova priča je o tome kako jedna osoba može razoriti obiteljsku harmoniju i o mom pokušaju da pronađem izlaz iz tog začaranog kruga.
Moj otac, nekad snažan čovjek, sada je nemoćan i bolestan. Donijela sam tešku odluku da ga smjestim u dom za starije, vjerujući da mu tamo mogu pružiti bolju njegu nego što sam ja sama mogla. Moja obitelj me zbog toga osudila, a ja se svakodnevno pitam jesam li stvarno loša kćerka.
Sve je počelo kad je moja svekrva Sofija odlučila cijelo nasljedstvo ostaviti samo jednom sinu. Ta odluka je unijela gorčinu, zavist i tišinu među nama, ali kroz bolne razgovore i suočavanja, pronašli smo put do oprosta i zajedništva. Ovo je priča o tome kako nas je nepravda naučila što znači biti obitelj.
Zovem se Marija. Nakon smrti muža, moj dom i obitelj su se raspali u tišini nerazumijevanja i hladnoće. Ovo je priča o tome kako sam tražila svoje mjesto pod suncem, između snaje koja me nije željela i kćeri koja je imala svoj život.
