Moje ime je Ivana i moj svijet se srušio onog dana kada je moj zaručnik, Dario, otkazao naše vjenčanje jer njegova djeca iz prvog braka nisu mogla prihvatiti mene. Kroz suze i bol, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo, dok se suočavam s osudom okoline i vlastitom tugom. Ovo je priča o ljubavi, obiteljskim granicama i pitanjima na koja još uvijek tražim odgovore.
Nakon trinaest godina rada u Kanadi, vratila sam se u rodni grad s nadom da ću obradovati svoju djecu i podijeliti ono što sam mukotrpno stekla. Umjesto zahvalnosti, dočekale su me svađe i ogorčenost između sina i kćeri oko nasljedstva. Sada se pitam jesam li pogriješila što sam otišla i što sam pokušala sve riješiti novcem.
Stojim na pragu svoje kuće u Sarajevu, dok mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi. Moja kćerka Mirela upravo mi je rekla da moram u dom za starije jer više nema mjesta za mene u našem malom stanu. U toj kući sam proveo cijeli život s rahmetli suprugom, i sada osjećam da gubim sve što sam volio.
Moje ime je Snježana i prije deset godina moj sin Ivan oženio je Lejlu, ženu s djetetom iz prvog braka. Iako sam ih prihvatila kao svoje, nikada nisam bila pozvana na njihovo vjenčanje, ali sada od mene očekuju da im dam svoj stan. Ova priča je moj vapaj protiv nepravde i dvostrukih standarda u obitelji.
Moje ime je Ljiljana. Suočavam se s teškom odlukom: moja kći Eva želi useliti sa svojom obitelji, ali ja ne želim njezinog muža u svojoj kući. Ova priča govori o obiteljskim sukobima, boli i granicama koje postavljamo kako bismo zaštitili sebe i one koje volimo.
Moje ime je Vesna i nikada nisam mislila da će mi vlastita obitelj zadavati toliko boli. Stan koji smo suprug i ja godinama štedjeli da kupimo, posudili smo sinu Dini i njegovoj ženi Amri na godinu dana, dok ne stanu na noge. Sada, dvije godine kasnije, oni odbijaju otići, a naša obitelj je na rubu raspada.
Uzela sam kredit kako bih sinu pomogla da otplati dugove. Tek kasnije sam saznala da su to bili kockarski dugovi, a novac je nestao bez traga. Moja priča je borba između majčinske ljubavi, razočaranja i pitanja gdje sam pogriješila.
Moje ime je Snježana, imam 59 godina i živim u Zagrebu. Prije dvadeset godina napustila sam svoju dvanaestogodišnju kćerku Anu i otišla raditi u Njemačku, vjerujući da je to jedini način da preživimo. Danas me Ana ne može ni pogledati, a ja se pitam jesam li zaista imala izbora.
Moja djeca, Ivan i Mirela, žele me smjestiti u dom za starije osobe, iako se osjećam dovoljno snažno i sposobno za samostalan život. Ova odluka me slomila, ali i natjerala da preispitam naš odnos, svoje godine i što zapravo znači biti roditelj u starosti. Kroz bolne razgovore, sjećanja i svakodnevne borbe, pokušavam pronaći snagu da se izborim za svoje dostojanstvo i pravo na život kakav želim.
U malom bosanskom gradiću, preuzimam brigu o zapuštenoj djeci svog brata. Suočavam se s njegovim nemarom i vlastitim granicama, dok pokušavam djeci pružiti ono što im je uskraćeno. Kroz bolne razgovore i svakodnevne borbe, preispitujem što znači biti obitelj.
Zovem se Snježana i živim s mužem, sinom, snahom i unukom u malom stanu od 55 kvadrata u Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem gušenja, nesporazumima i tugom, dok pokušavam održati mir u obitelji. Najčešće utočište pronalazim u kupaonici, gdje mogu pustiti suze koje nitko ne smije vidjeti.
Moje ime je Ivana. Ova priča vodi vas u srce mog braka s Damirom i života pod istim krovom s njegovom majkom, tetom Ankicom. Naša ljetna vožnja do Makarske pretvorila se u borbu za vlastiti glas i dostojanstvo, dok sam pokušavala pronaći sebe između očekivanja, tišine i vlastitih snova.
